„Travnik je mjesto povezano sa slugom Božjim Petrom Barbarićem, koji je ondje živio i preminuo. I to je jedan od motiva da upravo Travnik bude mjesto ovogodišnjeg susreta“, objašnjava mons. Tunjić izbor grada domaćina. Na ovogodišnjem se susretu zasad očekuje 15 hrvatskih misionarki i misionara iz cijeloga svijeta.

Poseban dio programa bit će susreti misionara s vjernicima po župama Lašvanske doline:

„Pokazalo se da su ti susreti pun pogodak. Vjernici imaju priliku upoznati misionare, čuti njihova svjedočanstva i upoznati misijsko djelovanje Crkve. To uvijek donese pravi duhovni preporod u župama.“

Fra Ivica Perić u Zambiji / Foto: Foto: Papinska misijska djela u RH

Govoreći o redovitom radnom dijelu susreta, mons. Tunjić pojasnio je da misionari međusobno dijele iskustva, izazove i potrebe:

„Misionari govore o svojim projektima, radostima, ali i poteškoćama. Razgovaramo o tome kako im možemo još bolje pomoći, osobito kada su u pitanju financijske poteškoće, slanje pomoći ili velike bankovne provizije, pogotovo u nekim afričkim zemljama.“

Iskustva misionara iz Afrike, Azije, Južne Amerike i Oceanije dragocjena su za cijelu Crkvu.

To je, kaže, prilika da učimo jedni od drugih i da još više učvrstimo zajedništvo. Ne skriva ponos zbog velikog broja hrvatskih misionara:

„Crkveni dokumenti kažu da se živost jedne Crkve mjeri njezinom misijskom sviješću i brojem misionara.

Mi smo ponosni na naše misionare.

Oni nisu samo navjestitelji Evanđelja, nego i ljudi koji služe; grade škole, bolnice, bunare i pomažu ljudima u svakodnevnom životu.“

nadbiskup Tomo Vukšić i mons. Luka Tunjić / Foto: KTA

Govoreći o pomoći misionarima, ravnatelj PMD-a u BiH naglašava da materijalna pomoć nije jedina i nikako najvažnija:

„Naši misionari uvijek na prvo mjesto stavljaju molitvu. Mole za svoje dobročinitelje i stalno ponavljaju da bez molitve nema ni misijskog djelovanja.“

Važno je stoga da vjernici upoznaju misionare i njihove potrebe:

„Kada ljudi čuju njihova svjedočanstva i vide njihovu radost, jednostavno ne mogu ostati ravnodušni. U tome su važne i društvene mreže te općenito prisutnost misionara u javnosti jer čim misionar podijeli s javnošću svoju svakodnevicu i potrebe, naši ljudi vrlo brzo reagiraju i nude pomoć.“

don Velimir Tomić – Misija Kisongo, Tanzanija / Foto: PMD

S time se slaže i naš misionar u Tanzaniji don Velimir Tomić, svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije. U Africi djeluje već 38 godina, a susrete misionara smatra posebnim događajem:

„Dolazak u domovinu uvijek nosi posebne osjećaje.

Susret s drugim misionarima i djelatnicima Nacionalnih uprava Papinskih misijskih djela u Zagrebu i Sarajevu za nas je veliko ohrabrenje.“

Prošlogodišnji susret misionara u Đakovu ostao mu je u posebno dragom sjećanju jer je, kaže, posjetio župu u kojoj je kršten:

„Rođen sam u Vukovaru i ta radost, slaviti svetu misu u župi svog krštenja, to se ne može riječima opisati“.

Posebno ga raduju susreti s vjernicima u domaćim župama: „Kada vidite punu crkvu i živu zajednicu, to je velika radost. No u nekim krajevima osjeti se tuga zbog malog broja vjernika.

U Tanzaniji je slika potpuno drukčija – naše crkve su prepune djece i mladih.“

Govoreći o afričkoj Crkvi, ističe da je radost njezina posebnost. „Ljudi dolaze radosno na misu, pjevaju i slave Boga cijelim srcem.

Za afričkog čovjeka dovoljno je znati da Bog postoji i da ga treba slaviti i poštivati“,

govori don Velimir te se prisjeća početaka svoje Župe Uzvišenja Svetoga Križa:

„Počeli smo s pedesetak ljudi u maloj prostoriji od drveta i lima. Danas imamo veliku crkvu koja je puna na dvjema nedjeljnim misama.“

s. Mirjam Filipović, misionarka u Haitiju / Foto: #missioHR

Sve to bez pomoći dobročinitelja ne bi bilo moguće. „Bez automobila gotovo je nemoguće doći do udaljenih mjesta. Nekada moramo voziti bolesnike, djecu ili vjernike iz sela, a javni prijevoz gotovo ne postoji“, govori misionar Tomić. Zahvaljuje svim dobročiniteljima i prijateljima misija, osobito onima koji su sudjelovali u akciji MIVA (misijska vozila).

Zahvaljujući njima je i do njega stiglo vozilo kojim može doći do udaljenijih vjernika: „Bez dobrih ljudi i njihove pomoći mnoge stvari ne bi bile moguće.

Ljudi ondje dobro znaju da nisam ja taj koji može sve osigurati.“

Trenutno je pred njim novi veliki projekt – izgradnja crkve svetoga Petra u jednoj filijali. „Stara crkva bila je trošna i ispucala pa smo krenuli graditi novu. Nadamo se da ćemo uz Božju pomoć uspjeti dovršiti radove.

Uvijek su nam korisni volonteri, pogotovo sad bi nam dobro došli oni koji nešto znaju sagraditi ili napraviti krov.“

Na kraju razgovora don Velimir posebno je zahvalio svima koji mole za misionare:

Naš prvi cilj jest ljudima približiti Krista i put spasenja. Bez molitve cijele Crkve sigurno ne bi bilo ni ovakvih plodova.