Nova osoba u određenom okruženju uvijek intrigira ljudsku znatiželju. „Novo lice“ izaziva pozornost znatiželjnih gledatelja ili slušatelja. Ni u Isusovo vrijeme sigurno nije bilo drukčije.

Njegov povratak u Galileju nakon kušnje u pustinji zasigurno u ljudima budi znatiželju. Bio je običaj, kao i danas, da ljudi prilikom stupanja u neku službu, osobito javnu,  u svom prvotnom govoru iznesu plan svog djelovanja.

Običaj je da kažu kako zamišljaju svoju zadaću te kako žele ispunjavati službu koja im je povjerena. Isus na početku svoga javnoga djelovanja iznosi i čini to kratko i jasno: Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko.

Poziv na obraćenje i objava blizine kraljevstva Božjega njegov je program.

Isus, Mesija, rasvjetljuje čitavu zemlju svojim programom: Narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu. U tim riječima prepoznajemo Isusa poput Mladog Sunca s visine koje je upravo svanulo, Isusa koji donosi sjaj istine i prosvjetljava um, razum čovjeka, svih onih koji više ne žele stajati u mraku neznanja i zablude.

Sveti Matej prati Isusove korake. Pripovijeda da su prvi koji su na početku Isusova javnog života bili preplavljeni tom svjetlošću bili jednostavni ljudi. Bili su to ljudi koje je Isus prozvao svojim učenicima prolazeći uz Galilejsko more. I, vidimo, prvi su bili Šimun i Andrija, obični ribari. Zanimljive su njihove reakcije: Isus ih je pozvao i oni brzo ostavljaju mreže i polaze za njim.

Pozvao je i druga dva brata, Jakova i Ivana.

Njihova reakcija je identična: brzo ostavljaju lađu i oca i polaze za njim. Logično, nameće nam se pitanje: Zašto su oni mogli tako brzo, u istom trenutku, ostaviti sve i poći za Isusom? Što je to tako snažno u Isusovu pozivu da ima vjernika spremnih ostaviti sve i ići za njim?

Odgovor se opet krije u Isusovoj osobi. Ti su ljudi zasigurno odmah postali oduševljeni osobom Isusa, našega Gospodina. U početku ne djelom, nego najprije njegovom riječju. Možda su i prepoznali tu tajanstvenu svjetlost Božje Riječi koja donosi svjetlo čak i u smrt.

Mi često znamo reći: Vidi ovoga ili onoga, vidi ga kako zrači Bogom, kako je vidljivo da je Bog prisutan u njegovu životu.

Takve osobe jednostavno svojom pojavom imaju nešto privlačno u sebi. Ta privlačnost božanskoga privukla je ovu četvoricu učenika, privlači i nas danas, da krenemo uvijek iznova za Isusom. Da krenemo za njim, kako bismo njegovim sjajem rasvijetlili put svojih života.

Ta Isusova svjetlost radosne riječi evanđelja svijetli za sve.

Naš Gospodin prilazi našemu mraku kako bi dao smisao našemu životu: svakodnevnome radu, umoru, bolima i radostima. Isusov prolazak Galilejom jest oblik osobnog susreta ljudi s njim: nalazili su se u mraku i pronašli su, u osobi našega Gospodina, svjetlost. Ta svjetlost je i naša vjernička radost svaki puta kad osobno susrećemo Boga u svojemu životu.

Taj susret obasjava sve naše djelovanje. To je trenutak prepoznavanja Isusa, koji daje smisao svakom dijelu našega života.

Naš Isus, Učitelj, Vječna Riječ Očeva, Svjetlo Svijeta, pozvao je najprije jednostavne ljude iz Galileje, simbola poganstva u izraelskom narodu.

On im je obasjao živote, pripravio ih za njihovo poslanje ribara ljudi i zatražio od njih potpuno i bezuvjetno predanje. Ti prvi učenici slijedili su ga sve do darivanja života za njega.

Gospodin nas danas zove da slijedimo put njegovih tragova i da svjetlošću vjere, koju nam je on darovao, drugim ljudima osvjetljavamo život.

Naše riječi će pronaći put do srca naših prijatelja samo ako u njima prepoznaju snagu Isusove, Božje riječi.

Ima nešto u njemu, u tom čovjeku, što je Božje. Mogu li to ljudi reći za nas vjernike?

Naše će riječi pronaći put i biti snažne u srcima drugih ljudi ako možda budem točan u trenutku započinjanja svoga rada ili učenja, ako se očituje moj trud u predanosti nečemu, ako se prepoznaje jakost da ne izgubim smirenost u poteškoćama, možda u spremnosti pomoći, katkada malenima, katkada suradnicima na poslu, u izvršavanju ljudskih kreposti, optimizmu, srdačnosti, jakosti, odanosti, u susretu s prijateljima… i tako možemo nabrajati u beskonačnost.

Gospodin nas sve obavija svojim svjetlom, svojom radošću i poziva da i sami drugima svjedočimo tu svjetlost i radost, te tako pođemo za njim.

Budimo vjernici odana i predana srca Bogu, učenici i učenice koje će širiti ono božansko, snagu radosne Riječi Božje u ovome svijetu.