Sv. Antun Padovanski

Uz sv. Josipa i Blaženu Djevicu Mariju, sv. Antun je svetac koji se najčešće prikazuje na kipovima ili slikama držeći Dijete Isusa.

Zašto je to tako?

Tradicija odaje počast mističnom iskustvu koje je sv. Antun doživio, a čemu je svjedočio jedan dobročinitelj koji je franjevačkom svecu dao mjesto za noćenje.

Jedna verzija priče ispričana je u djelu Život Sv. Antuna objavljenom 1895.:

„Putujući kroz Limoges, jedan je pobožni dobročinitelj pružio [sv. Anti] smještaj i (…) dodijelio mu sobu odvojenu od ostalih. Bila je noć kad je vlasnik, slučajno ili namjerno, prošao kraj svetčeve sobe i opazio kako kroz proreze vrata izlaze zrake neobične svjetlosti. Bio je znatiželjan saznati razlog te svjetlosti, pa je vrlo polako prišao vratima. Vidio je Antuna kako kleči, kao u ekstazi, i pun čuđenja divi se i miluje ljubezno dijete rijetke ljepote, koje je nježno grlilo svetca. Tada je čovjek znao, iz nježnog razgovora, i iz nadljudske ljepote, da je Isus Krist bio taj koji je, pod izgledom djeteta punog ljubavi, sa zadovoljstvom posjetio svog vjernog slugu i ispunio ga svojom neizrecivom utjehom.“

U kasnijim prikazima te interakcije vidi se kako Dijete Isus miluje svečevo lice, pun ljubavi prema ovom franjevcu.

Sv. Antun Padovanski / Foto: Public Domain

Sv. Kristofor

Jedna od legendi o sv. Kristoforu kaže da je bio mladi gorostas koji je htio služiti najmoćnijem gospodaru. Najprije je služio kralju, pa onda caru, a potom đavlu, no kad je vidio kako se đavao boji raspela, poželio je služiti Kristu kao najjačem Gospodaru.

Neki ga je pustinjak poučio u vjeri, pa je postao kršćanin. Nastanio se pokraj rijeke da bi tako mogao pomagati putnicima pri prelasku.

Nosim grijehe cijelog svijeta

Jedne ga je noći probudio dražestan dječji glasić i zamolio da ga prenese preko rijeke. S lakoćom je Kristofor stavio dječačića na ramena, ali kad je počeo koracati prema drugoj obali rijeke, teret je bivao sve teži te ga je upitao: „Zašto si tako težak?“ A dječak je odgovorio: „Jer nosim grijehe cijelog svijeta.“

Bio je to sam Isus Krist u liku djeteta.

Relikvija noge svetog gorostasa čuva se u šibenskoj katedrali.

sv. Kristofor / Foto: Depositphotos

Sv. Faustina

Manje je poznato da je ova svetica imala nekoliko viđenja Djeteta Isusa, prema kojem je gajila snažnu pobožnost, piše book.hr.

Zašto je imala ove vizije? Kako bi njezino srce ostalo čisto i jednostavno pred Bogom, poput djetetova.

Želim te naučiti da budeš duhovno dijete

Jednom je prilikom Faustina zapisala u svoj Dnevnik da je vidjela Dijete Isusa, koje ju je zamolilo da ga privije u naručje: „…Vidjela sam Dijete Isusa pored svojeg klecala. Izgledao je kao da ima godinu dana. Rekao mi je da ga primim u svoje naručje. Kad sam ga primila u naručje, privio se uz mene i rekao: Dobro je da sam ti blizu srca… Jer želim te naučiti da budeš duhovno dijete. Želim da budeš veoma malena, jer kad si malena, nosim te u svome Srcu kao što ti mene sad privijaš na svoje srce.“

Sv. Faustina Kowalska / Foto: Vatican Media

Sv. Pio iz Pietrelcine

Sveti Pio je jako volio Božić. Već od djetinjstva gajio je posebnu odanost prema Djetetu Isusu.

Neki su također ispričali kako su vidjeli Oca Pija da drži Dijete Isusa. Ne porculanski kip, nego Dijete Isusa u čudesnom viđenju.

Renzo Allegri ispripovjedio je sljedeću priču: „Molili smo krunicu dok smo čekali misu. Otac Pio je molio s nama. Odjednom, u vijencu svjetlosti, vidio sam kako se Dijete Isus pojavilo u njegovim rukama. Otac Pio se je preobrazio, gledao je u Dijete okruženo svjetlom u svojim rukama, a lice mu se pretvorilo u začuđujući osmijeh. Kada je viđenje završilo, o. Pio je shvatio, iz načina na koji sam ga gledao, da sam vidio sve. Prišao mi je bliže i rekao da to nikomu ne govorim.“

Rekao je da to nikomu ne govorim

Sličnu priču ispričao je i fra Raffaele da Sant’Elia, koji je dosta godina živio blizu Oca Pija: „Ustao sam da bih otišao na polnoćku 1924. godine. Hodnik je bio ogroman i mračan, a jedino svjetlo bio je plamen malene uljne lampe. Vidio sam sjenu o. Pia i zaključio da ide prema crkvi. Shvatio sam da je obavijen svjetlošću. Malo sam bolje pogledao i vidio da u naručju drži Dijete Isusa. Samo sam stajao ondje, duboko dirnut, na vratima svoje sobe i pao sam na koljena. Otac Pio je prošao okružen svjetlošću. Nije niti primijetio da sam bio ondje.“

sv. Pio iz Pietrelcine / Foto: Facebook

Sveta Terezija Avilska

Sveta Terezija Avilska često je razmatrala veliku poniznost Isusa u njegovu utjelovljenju. Uvijek je sa sobom nosila kip Malog Isusa dok je osnivala nove samostane, a vjeruje se da je snažno pridonijela širenju pobožnosti prema Djetetu Isusu u Španjolskoj.

Jednoga dana, silazeći niz stube samostana, ugledala je lijepo malo dijete koje ju je ušitalo: „Tko si ti?“

Odgovorila je: „Ja sam Terezija od Isusa. A tko si ti?“

Dijete joj je uzvratilo riječima: „Ja sam Isus od Terezije!“ i potom nestalo.

Ja sam Isus od Terezije

Kasnije joj se Isus još mnogo puta ukazivao, uglavnom kao Isus Patnik, potičući ju na žrtvu i trpljenje za obraćenje grešnika.

Sv. Terezija Avilska / Foto: Public Domain

Sv. Katarina Bolonjska

Kao mlada redovnica, sveta Katarina iz Bologne imala je brojna viđenja. U jednom od njih Isus je oživio na raspelu dok je molila sama u svojoj ćeliji. No, jedno od njezinih najdražih viđenja dogodilo se na Badnju večer.

Dok je molila, ukazala joj se Blažena Djevica Marija držeći u naručju malog Isusa. Katarina je zapisala:

„Ova ljubazna Majka dolazi i daje mi svoga Sina… Drhteći od poštovanja, ali još više obuzeta radošću, bila sam slobodna da Ga milujem, pritisnem uz svoje srce i prinesem Njegovo lice svojim usnama…“

Bila sam slobodna da Ga milujem, pritisnem uz svoje srce

Nakon toga viđenje je nestalo, ostavljajući ju ispunjenu neizrecivom radošću, donosi vjera.hr.

sv. Katarina Bolonjska / Foto: Nicola Quirico/Wikimedia Commons

Sv. Gertruda

Kao 24-godišnja mlada monahinja Gertruda je proživljavala duboku duhovnu krizu i nutarnju mlakost. Po čistom Božjem daru je 27. siječnja 1281. doživjela prvo mistično iskustvo kojega se kasnije ovako prisjetila:

„U mojoj 25 godini u ponedjeljak prije blagdana Marijina očišćenja – Svijećnica – u onaj željeni čas kad se moli povečerje u suton, Ti o istino, Bože moj, sjajniji od svakog svijetla, tajanstveniji od svih tajni, započeo si blago smirivati onaj nemir što si ga probudio u mom srcu. Smatram da si ti ovim nemirom pokušao uništiti kulu moje samodopadne ispraznosti i moje radoznalosti koju je moja oholost bila izgradila.

Jadne li mene! Ja sam tada uzalud nosila ime i habit redovnice. Ali to ti je služilo da pronađeš sredstvo da mi pokažeš moje spasenje“ (Objave 2 knj. 1).

Gertruda je, naime, imala viđenje dječaka (Dijete Isus) koji ju vodi za ruku da bi nadvladala trnov zaplet koji tišti njenu dušu. Znakovito je da je na djetetovoj ruci prepoznala dragocjene tragove Isusovih rana.

Bilo je to obraćenje buduće svetice, koja tada definitivno ostavlja svjetovne autore i teme a okreće se svetačkoj i otačkoj tradiciji. Obraćanje se očituje u isključivoj usredotočenosti na vlastiti nutarnji život i opsluživanju monaškog načina života. Bio je to trenutak kad se Gertrudin intelektualizam pretvorio u misticizam, čari razumske spoznaje u nutarnji plamen ljubavi.

Ovo viđenje bilo je samo uvod u mistični život milosti sv. Gertrude koji će potrajati do konca njenog života, piše na monfortanci.com.

sv. Gertruda / Foto: Miguel Cabrera/Wikimedia Commons