Zašto je tome tako?

Tradicija odaje počast mističnom iskustvu koje je sveti Antun doživio za života, a kojemu je svjedočio jedan dobročinitelj koji je franjevačkom svecu dao mjesto za noćenje.

Jedna verzija priče kaže kako je jedan pobožni dobročinitelj, putujući kroz Limoges, dao sv. Antunu smještaj, dodijelivši mu sobu odvojenu od ostalih. Bila je noć kad je vlasnik, slučajno ili namjerno, prošao kraj svečeve sobe i opazio kako kroz proreze vrata izlaze zrake neobične svjetlosti. Bio je znatiželjan saznati razlog te svjetlosti, pa je vrlo polako prišao vratima. Vidio je Antuna kako kleči, kao u ekstazi, i pun čuđenja divi se i miluje ljubezno dijete rijetke ljepote, koje je nježno grlilo sveca. Tada je čovjek znao, iz nježnog razgovora, i iz nadljudske ljepote, da je Isus Krist bio taj koji je, u liku djeteta punog ljubavi, sa zadovoljstvom posjetio svog vjernog slugu i ispunio ga svojom neizrecivom utjehom.

U kasnijim prikazima te interakcije vidi se kako Dijete Isus miluje lice svetog Antuna, pun ljubavi prema svetom franjevcu.

Mistična vizija ističe djetinju jednostavnost svetog Antuna i čistoću njegove vjere. Poznat je po svojim dubokim propovijedima te ljubavi i brizi za siromašne. Njegova je svetost bila toliko poznata u cijeloj Crkvi da je proglašen svetim manje od godinu dana nakon smrti .

Susret također podsjeća na Isusove riječi svojim učenicima: “Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. ” (Mt 18,3).

Sveti Antun Padovanski bio je primjer takve vjere, a vizija koju je imao bila je posebna milost koja potvrđuje njegovo duboko zajedništvo s Bogom.