Kardinal Ivan Henrik Newman bio je visoko obrazovan, ali je imao jednostavnost koja je privlačila mnoge ljude. Njegove propovijedi bile su usmjerene na život obične osobu, ali prožete dubokim duhovnim uvidom, piše Aleteia. U homiliji za Božić je istaknuo dvije glavne poruke: poniznost i radost, razmišljajući o pastirima te božićne noći.

Poniznost

Zašto bi se nebeska vojska ukazala tim pastirima?

Što je to u njima privuklo pozornost anđela i Gospodara anđela? Jesu li ti pastiri bili učeni, ugledni ili moćni? Jesu li bili posebno poznati po pobožnosti i darovima?

Nema razloga pretpostaviti da su bili bolji od običnih ljudi u svojim okolnostima, jednostavni i bogobojazni, ali bez ikakvog velikog napretka u pobožnosti ili bilo kakvih vrlo oblikovanih vjerskih navika.

Zašto su onda odabrani? Zbog svog siromaštva i nepoznatosti.

Svemogući Bog s nekom vrstom posebne ljubavi, ili (kako bismo to mogli nazvati) naklonosti, gleda na ponizne.

Pastiri su, dakle, odabrani zbog svoje poniznosti, da prvi čuju za Gospodinovo rođenje, tajnu koju nijedan od knezova ovoga svijeta nije znao. Ljudima u takvim okolnostima ukazao se anđeo, da im otvori umove i da ih nauči da ne budu potišteni i u ropstvu jer su nisko pozicionirani na svijetu.

Pojavio se da im pokaže da je Bog izabrao siromašne na ovom svijetu da budu nasljednici Njegova kraljevstva.

Foto: Janje/ Pexels Katlovessteve

Radost

Anđeo je počastio pastire samom svojom pojavom; zatim ih je naučio da budu radosni svojom porukom.

„Ne bojte se“, rekao je anđeo. „Evo,javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin” (Lk 2, 10 – 11).

Takve su bile riječi koje su blagoslovljeni nebeski duhovi koji služe Kristu i Njegovim svecima govorili te milostive noći pastirima, kako bi ih probudili iz hladnog i izgladnjelog raspoloženja u veliku radost;

kako bi ih naučili da su predmeti Božje ljubavi koliko i najveći ljudi na zemlji; štoviše, jer je njima prvo priopćio vijest o tome što se te noći događa…

To je dan radosti: dobro je biti radostan – pogrešno bi bilo drugačije.

Tražimo milost vedrog srca, staloženu narav, slatkoću, blagost i bistrinu uma, hodeći u Njegovom svjetlu i Njegovom milošću.

Molimo Ga da nam da duh uvijek obilne, uvijek izvorne ljubavi, koja nadvladava i uklanja životne muke svojim bogatstvom i snagom i koja nas iznad svega ujedinjuje s Njim koji je izvor i središte svake milosti, dobrote i radosti.