Komu je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. (Lk 12, 48)

Liturgija dana (21. listopada):

Prvo čitanje:
Ef 3,2-12

Otajstvo je Kristovo sada objavljeno: pogani su subaštinici obećanja.

Braćo!
Zacijelo ste čuli za rasporedbu milosti Božje koja mi je dana za vas: objavom mi je obznanjeno otajstvo, kako netom ukratko opisah. Čitajući to, možete dokučiti kako ja shvaćam Kristovo otajstvo, koje nije bilo obznanjeno sinovima ljudskim drugih naraštaja. Ono je sada u Duhu objavljeno svetim njegovim apostolima i prorocima: da su pogani subaštinici i »sutijelo« i sudionici obećanja u Kristu Isusu — po evanđelju, kojega postadoh poslužiteljem darom milosti Božje koja mi je dana djelotvornošću snage njegove. Meni, najmanjemu od svih svetih, dana je ova milost: poganima biti blagovjesnikom neistraživog bogatstva Kristova i osvijetliti rasporedbu otajstva, pred vjekovima skrivena u Bogu, koji sve stvori, da sada — po Crkvi — Vrhovništvima i Vlastima na nebesima bude obznanjena mnogolika mudrost Božja zasnovana — po naumu o vjekovima — u Kristu Isusu Gospodinu našemu. U njemu, s pouzdanjem po vjeri u njega, imamo slobodan pristup.

Psalam:
Iz 12,2-3.4bcd.5-6

S radošću ćete crpsti vodu iz izvora spasenja!

Evo, Bog je spasenje moje
uzdam se, ne bojim se više,
jer je Gospodin snaga moja i pjesma,
on je moje spasenje.
I s radošću ćete crpsti vodu
iz izvorâ spasenja!

Hvalite Gospodina,
prizivajte ime njegovo!
Objavite narodima djela njegova,
razglašujte uzvišenost imena njegova!

Pjevajte Gospodinu, jer stvori divote,
neka je to znano po svoj zemlji!
Kličite i radujte se, stanovnici Siona,
jer je velik među vama Svetac Izraelov!

Evanđelje:
Lk 12,39-48

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ovo znajte:
kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi,
ne bi dao prokopati kuće.
I vi budite pripravni
jer u čas kad i ne mislite,
Sin Čovječji dolazi.«
Nato će Petar: »Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?«
Reče Gospodin:
»Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj
što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom
da im u pravo vrijeme daje obrok?
Blago onome sluzi
kojega gospodar kada dođe
nađe da tako radi.
Uistinu, kažem vam,
postavit će ga nad svim imanjem svojim.
No rekne li taj sluga u srcu:
‘Okasnit će gospodar moj’
pa stane tući sluge i sluškinje,
jesti, piti i opijati se,
doći će gospodar toga sluge
u dan u koji mu se ne nada
i u čas u koji i ne sluti;
rasjeći će ga
i dodijeliti mu udes među nevjernicima.
I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga,
a nije bio spreman
ili nije učinio po volji njegovoj,
dobit će mnogo udaraca.
A onaj koji nije znao,
ali je učinio što zaslužuje udarce,
dobit će malo udaraca.
Kome je god mnogo dano,
od njega će se mnogo iskati.
Kome je mnogo povjereno,
više će se od njega iskati!«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači fra Jurica Galić, gvardijan samostana i župnik Župe sv. Ivana Krstitelja u Zadru (Relja):

Danas nam Isus govori o budnosti. Poziva nas da budemo spremni jer ne znamo kada će Gospodin doći.

Na trenutak možemo pomisliti da se ovaj govor odnosi samo na završetak našega zemaljskog života, na trenutak kada ćemo jednoga dana stati pred Njega, licem u lice. Ali Isusov poziv nije usmjeren samo na posljednji trenutak našega života. On je puno dublji. Današnje Isusove riječi pozivaju nas da zastanemo i razmislimo o svakome danu svoga života.

Jer možemo biti fizički budni, a duhom spavati.

Možemo ustajati svako jutro, odlaziti na posao, izvršavati svoje dužnosti, razgovarati s ljudima, dolaziti na svetu Misu, moliti se… a opet iznutra živjeti kao da Boga nema. Možemo imati mnogo toga, a izgubiti ono najvažnije. Zato nam Isus danas upućuje jednostavan, ali snažan poziv: Budite spremni!

Biti spreman ne znači živjeti u strahu od onoga što će se dogoditi u budućnosti. Ne znači stalno razmišljati o smrti ili o tome kada će doći posljednji trenutak. Biti spreman znači živjeti svjestan vlastitoga života. To znači ne dopustiti da jednoga dana, kada se osvrnemo, moramo pitati sami sebe: Jesam li dovoljno ljubio? Jesam li činio dobro? Jesam li imao vremena za svoje bližnje? Jesam li znao prepoznati trenutke u kojima me Bog pozivao? 

Biti spreman znači biti svjestan da ono što imamo i ono što jesmo nije samo naša zasluga i naše vlasništvo. Sve što imamo na neki nam je način darovano i povjereno.

U drugom dijelu Evanđelja Isus govori o sluzi kojemu je gospodar povjerio odgovornost. I upravo je to vrlo važno za naš život. Jer svatko od nas nešto ima povjereno. Netko ima obitelj. Netko djecu. Netko supružnika. Netko roditelje o kojima treba brinuti. Netko ima prijatelje. Netko posao. Netko određenu službu u Crkvi. A netko možda samo susjeda kojemu može pomoći.

Svatko od nas ima nekoga ili nešto što mu je Bog povjerio. I jednoga dana neće biti najvažnije koliko smo novca imali, koliko smo toga postigli, koliko su nas ljudi cijenili ili koliko smo toga napravili. Bit će važno što smo učinili s onim što nam je Bog povjerio. Zato je zanimljivo što Isus posebno govori o onome koji zna što njegov gospodar želi, a ipak to ne čini.

Drugim riječima, nije dovoljno samo znati što je dobro. Potrebno je to dobro učiniti.

Lako je govoriti o ljubavi, ali je puno teže ljubiti onda kada nas netko povrijedi. Lako je govoriti o oprostu, ali je puno teže oprostiti kada još uvijek boli. Lako je reći da treba pomoći drugome, ali je pitanje jesmo li spremni zastati kada netko stvarno treba našu pomoć.

Zato je možda danas pravi trenutak da zastanemo i iskreno se pitamo: Što mi je Bog trenutno povjerio? Koga trebam više voljeti? Kome trebam oprostiti? Kome trebam pružiti ruku? Kome trebam posvetiti više vremena? Što već dugo odgađam, a znam da bih trebao učiniti?Možda je upravo u tome srž Isusova poziva na budnost.

Budnost o kojoj Isus govori nije tjeskoba. Nije strah.

To je ljubav koja ne odgađa dobro. Jer nikada ne znamo koliko ćemo još imati vremena. Zato nemojmo čekati sutra da kažemo nekome da ga volimo. Nemojmo čekati sutra da nekome oprostimo. Nemojmo čekati sutra da učinimo dobro koje možemo učiniti danas. Nemojmo čekati sutra da se pomirimo s Bogom.

Jer kršćanin koji je budan nije onaj koji živi u strahu od Gospodinova dolaska, nego onaj koji svaki dan nastoji živjeti tako da može reći:

„Gospodine, spreman sam. Sve što imam primio sam od tebe i želim ti to vratiti kroz ljubav prema tebi i prema ljudima koje si mi povjerio.“

Zato danas možemo jednostavno moliti:

Gospodine, probudi moje srce. Ne dopusti da živim kao da imam beskrajno vremena. Pomozi mi da budem vjeran u malim stvarima. Daj mi da prepoznam ljude koje si mi povjerio i da ih ne uzimam zdravo za gotovo.

Daj mi snage da učinim dobro koje mogu učiniti danas. Nauči me opraštati, ljubiti i služiti bez odgađanja. I nauči me živjeti tako da, kada god pokucaš na vrata moga života, ne moram bježati od tebe, nego ti mogu otvoriti vrata i reći: „Gospodine, čekao sam te.“ Amen.