Prisutni su bili hodočasnici iz svih krajeva gdje žive Hrvati, tako i hodočasnici iz novoosnovane Župe sv. Nikole biskupa iz Metkovića, među kojima sam bila i ja sa svojom bakom, a vodio nas je naš župnik pok. don Ćiro Burić.

Pok. Don Ćiro Burić i pok. Netko Brečić, iza njih su pjevači Župe sv. Nikole u Metkoviću, u Veprica na putu za Šibenik, rujan 1970.

Sjećam se da je proslava bila na Poljani, vani na bini. Svi smo bili sretni i veseli. Ovo je sličica koju smo dobili za uspomenu.

Tom prigodom dr. o. Jeronim Jerko Šetka, vicepostulator kauze bl. Nikole Tavelića napisao je kratak životopis/molitvenik pod nazivom „Sv. Nikola Tavelić“.

U uvodu tom životopisu šibenski biskup mons. Josip Arnerić piše:

„Sveci nam pružaju sliku divnog djelovanja Boga u Crkvi i ljudskog prihvaćanja Božjih darova. Crkva je u sebi sveta, jer živi život Boga, a sveci su, koje daje Crkva, kao cvjetovi stabla, čiji se sok u njima otkriva. Jer je svijet žedan i željan Kristove ljubavi – Krist je nada svijeta. Stoga čudo koje svijet čeka od kršćana, čudo koje je sposobno obratiti ga, čudo koje mu je potrebno kao Samarijanki voda živa ili kruh i riba onom mnoštvu iz Evanđelja – treba da bude čudo naše aktivne ljubavi, iz koje zrači prisutnost Kristova.

Sveti Nikola jedan je od cvjetova Kristove Crkve.

Budući da smo mi članovi Otajstvenog tijela Kristova, trebamo poput svetaca živjeti od Krista i za Krista i kao takvi davati ga svijetu. Sveti Nikola jedan je od cvjetova Kristove Crkve. Njegova svježina i ljepota i danas je prisutna u ovozemnoj Crkvi te nas potiče da i mi kršćanski rastemo i druge podižemo te se nikada ne uskolebamo u vjeri i nasljedovanju Krista, pa i uz cijenu većih žrtava.“

Tavelić se nije kolebao propovijedati ni u Bosni među bogumilima niti među Saracenima u Jeruzalemu iako je znao da će vjerojatno izgubiti svoj ovozemni život. Dao je sve što je mogao, svoj život za Boga i ljude.