Terezija Martin rođena je u Alençonu u Francuskoj, 2. siječnja 1873. godine. a umrla u Lisieuxu, 30. rujna 1897. godine.

Kao djevojčica od 15 godina ušla je u samostan karmelićanki u Lisieuxu.

Njegovala je osobito evanđeosku malenost i poniznost te pouzdanje u Boga.

Poučavala je novakinje riječju i primjerom života.

Osim Isusa uzor su joj bili: sv. Ivana Orleanska, sv. Terezija Avilska i sv. Ivan od Križa. U srcu Crkve htjela je biti ljubav. Slogan joj je bio: „Samo ljubav vrijedi!“ Oboljela je od tuberkuloze i umrla u dobi od 24 godine i devet mjeseci.

Svoj život je prinijela Bogu za spas duša i rast Crkve.

Papa Pio XII. proglasio ju je svetom 1925. godine.

Godine 1997., uz 100. obljetnicu njezine svete smrti, papa Ivan Pavao II. proglasio ju je naučiteljicom Crkve i u Parizu na 15. svjetskom danu mladih postavio je za uzor mladima današnjice. Tom prigodom je rekao:

„Prvotni izvor Terezijina duhovnog iskustva i učenja jest Božja Riječ u Starom i Novom zavjetu.

Ona sama to priznaje, napose ističući svoju žarku ljubav prema evanđelju.

U njezinim spisima ima više od tisuću citata iz Biblije, više od četiri stotine iz Starog i više od šest stotina iz Novog zavjeta.

Svojim usredotočenjem punim ljubavi prema Svetom pismu-htjela je čak studirati hebrejski i grčki da bi bolje razumjela duh svetih spisa –upozorila je na važnost što ga biblijski izvori imaju u duhovnom životu, istaknula je originalnost i svježinu evanđelja, trijezno je njegovala duhovno tumačenje Božje riječi.

Tako je otkrila skrivena blaga, prisvojivši riječi i događaje nadnaravnom smionošću kao, primjerice, kad je čitala tekstove sv. Pavla ili kad je naslutila svoje zvanje ljubavi.

Prosvijetljena objavljenom Riječi, Terezija je napisala genijalne stranice o jedinstvu ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu i poistovjetila se s Isusovom molitvom na Posljednjoj večeri kao izrazom njegova posredovanja za spasenje sviju.“

Sv. Mala Terezija željela je obići cijeli svijet i svima donijeti Krista.

Rekla je da će, kada ode u nebo, bacati cvijeće milosti s neba.

Uz sv. Franju Ksaverskog proglašena je drugom zaštitnicom misija i uz sv. Ivanu Orleansku drugom zaštitnicom Francuske. Zaštitnica je pilota, uzgajivača cvijeća, oboljelih od tuberkuloze i AIDS-a.

Mala Terezija napisala je, iz poslušnosti prema samostanskim poglavaricama, autobiografiju Povijest jedne duše i mnogo pjesama i molitava.

Evo jedne njezine molitve:

O maleni Isuse, moje jedino blago, ti mi se očituješ Ljubavlju blistav!
Ja se predajem tebi.
O Isuse, moj mali Brate, ne želim druge radosti osim da tebi ugodim.
Moj mali Kralju, daj mi kreposti tvojeg djetinjstva.

Naš blaženi Alojzije Stepinac cijenio je karmelićane i karmelićanke.

Sagradio je prvi karmelski samostan u Hrvatskoj i doveo karmelićanke u Brezovicu kraj Zagreba te s dopuštenjem pisca preveo s francuskog knjigu sv. Male Terezije Naš nebeski Otac. Bilješke o djetinjoj pobožnosti svete Terezije od Djeteta Isusa k Ocu nebeskome, kako ju je shvaćala ona sama prema riječima Sv. pisma.

Ta knjiga trebala je biti objavljena 1946. godine u nakladi otaca dominikanaca. Međutim, cjelokupna naklada je uništena osim jednog oglednog primjerka, a tiskara je oduzeta.

Knjiga je objavljena tek nedavno, 2025. godine, u izdanju Postulature bl. Alojzija Stepinca. I pokojni naš prof. dr. fra Bonaventura Duda (1924.-2017.) napisao je zanimljivu knjigu Znanost Božanske Ljubavi “Mali put” sv. Male Terezije u izdanju Teovizije, u Zagrebu, 2013. godine.