Mistično sjedinjenje s Kristom

U vremenu pred nastanak Pjesme brata Sunca Franjo je poput Joba bio pogođen brojnim bolestima te je, uz velike unutarnje patnje, imao osjećaj da ga je i sam Bog napustio.

Doživio je nezamislivu nutarnju prazninu, svoju tamnu noć. Ali iako je bio uronjen u nutarnju prazninu i tamu, on ipak poslije doživljava da je Bog i tad s njim. Zato pun radosti započinje svoju pjesmu riječima:

Svevišnji, svemogući, dobri Gospodine…

Bolestan, zabrinut i čovjek s velikom nutarnjom prazninom obično ne vidi više ljepotu prirode. Ali kod Franje to nije slučaj. Iako gotovo slijep čovjek, čovjek kome je svjetlost stvarala samo još veću patnju, on ipak hvali Boga po svjetlosti „brata Sunca”.

Iako toliko bolestan da gotovo ne može više ni jesti, on zahvaljuje za majku Zemlju i za njezine plodove. Ne govori o razornoj sili vjetra, vode i vatre, nego hvali njihovu korisnost.

Franjo je to mogao učiniti jer se prije toga mistično sjedinio s Kristom na La Verni.

A ovu je pjesmu zapravo pjevao cijelim svojim životom.

raspelo/ Foto: Canva

Tako je i mogao pred kraj svoga života spjevati ovu mističnu pjesmu, nastalu iz njegova dubokoga i živoga odnosa s Kristom. Čitav njegov život bio je Kristov odraz: u njegovu načinu života, u njegovu bolesnom tijelu, u primanju svetih rana, ali i u Pjesmi brata Sunca.

Iako se ime Isusa Krista ne pojavljuje u pjesmi, moguće je, ne samo u Suncu, nego i u cijeloj pjesmi uočiti suptilnu aluziju na Krista.

Tako su prva i posljednja riječ pjesme Altissimo – umilitate (Svevišnji – poniznost) aluzija na Krista.

Slično tako, promatrajući početna slova prve dvije riječi pjesme Altissimo – Onnipotente može se uočiti da su to dva slova koja se često koriste u umjetnosti za označavanje Kristova monograma AO (grčka slova Alfa i Omega).

Broj redaka u pjesmi je 33, a što podsjeća na godine Kristova života.

U izrazu „gospodin brat Sunce” može se također iščitati Kristov lik.

Naime, u kršćanskoj tradiciji za Krista se često kaže da je „sunce pravde”, „nepobijeđeno sunce”, „sjaj Očev”.

A ne smije se zaboraviti da je Franjo cijeloga života pokušavao u svakom stvorenju prepoznati Krista. Njegovo zajedništvo sa stvarima duboko je i stvarno te uključuje dušu sa svim njezinim silama.

Njegova ljubav prema stvorenjima je stvarna, duboka i religiozna.

Stoga je pjesma u biti Franjin hvalospjev upućen Bogu čija se ljepota ogleda u stvorenju i čije se milosrđe prema svijetu očitovalo u otkupljenju koje je donio Krist. Sva su stvorenja djeca jednoga Oca.

Svi smo pomireni s Bogom u Kristu, pa u ovoj pjesmi odjekuje i uskrsno slavlje.

Zato kao brat svih stvorenja, Franjo želi slaviti i zahvaljivati Bogu s njima, po njima i za njih.

Pjesma brata Sunca tako izražava pravu dimenziju njegova dubokoga duhovnog iskustva: približavanje Svevišnjemu odvija se putem poniznoga zajedništva sa svim stvorovima i putem otvaranja duše vlastitim dubinama.

fra Danijel Nikolić, magistar bogoslova na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu i glavni urednik Svjetla riječi
Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije