Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti. (Mt 6, 6)

Liturgija dana (17. lipnja):

Prvo čitanje:
2Kr 2,1.6-14
Gle: ognjena kola, i Ilija uziđe na nebo.

Evo što se dogodilo kad je Gospodin uznio Iliju na nebo u vihoru: Ilija i Elizej pošli iz Gilgala. Kad su došli u Jerihon, Ilija reče Elizeju: »De, ostani ovdje, jer me Gospodin šalje do Jordana.« Ali on odgovori: »Života mi Gospodnjega i tvoga: ja te neću ostaviti!« I tako pođoše obojica.
I pedeset proročkih sinova pođe i zaustavi se podalje, dok su se njih dvojica zadržala kod Jordana. Tada Ilija uze svoj ogrtač, smota ga i udari po vodi, a voda se razdijeli na dvije strane. I obojica prijeđoše po suhu. A kad prijeđoše, Ilija će Elizeju: »Traži što da ti još učinim prije nego što budem uznesen ispred tebe?« A Elizej odgovori: »Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!« Ilija odgovori: »Mnogo tražiš: ako me budeš vidio kad budem uznesen ispred tebe, bit će ti tako; ako pak ne budeš vidio, neće ti biti.« I dok su tako išli i razgovarali se, gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoše među njih, i Ilija u vihoru uziđe na nebo. Elizej je gledao i vikao: »Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!« I više ga nije vidio. Uze tada svoje haljine i razdera ih na dvoje. I podiže Ilijin plašt, koji bijaše pao s njega, te se vrati i zaustavi se na obali Jordana.
Uze onda Ilijin plašt i udari po vodi govoreći: »Gdje je Gospodin, Bog Ilijin?« I kad udari po vodi, ona se razdijeli na dvije strane, i Elizej prijeđe.

Psalam:
Ps 31,20- 21.24
Budite jaka srca svi koji se u Gospodina uzdate!

O, kako je velika, Gospodine, tvoja dobrota,
koju čuvaš za one koji te se boje,
koju iskazuješ onima što se tebi utječu
na očigled sinovima čovječjim.

Zaklanjaš ih štitom lica svoga
od zavjera ljudskih;
u šatoru svom ih skrivaš
od jezika svadljivih.

Ljubite Gospodina, svi sveti njegovi:
čuva Gospodin svoje vjernike,
a obilno vraća onima
koji postupaju oholo.

Evanđelje:
Mt 6,1-6.16-18

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima
da vas oni vide.
Inače, nema vam plaće
u vašeg Oca koji je na nebesima.
Kada dakle dijeliš milostinju,
ne trubi pred sobom,
kako to u sinagogama i na ulicama čine licemjeri
da bi ih ljudi hvalili.
Zaista, kažem vam,
primili su svoju plaću.
Ti naprotiv, kada daješ milostinju
— neka ti ne zna ljevica što čini desnica,
da tvoja milostinja bude u skrovitosti.
I Otac tvoj,
koji vidi u skrovitosti,
uzvratit će ti.
Tako i kad molite,
ne budite kao licemjeri.
Vole moliti
stojeći u sinagogama i na raskršću ulica
da se pokažu ljudima.
Zaista, kažem vam,
primili su svoju plaću.
Ti naprotiv, kad moliš,
uđi u svoju sobu,
zatvori vrata
i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti.
I Otac tvoj,
koji vidi u skrovitosti,
uzvratit će ti.
I kad postite,
ne budite smrknuti kao licemjeri.
Izobličuju lica
da pokažu ljudima kako poste.
Zaista, kažem vam,
primili su svoju plaću.
Ti naprotiv, kad postiš,
pomaži glavu
i umij lice
da ne zapaze ljudi kako postiš,
nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti.
I Otac tvoj,
koji vidi u skrovitosti,
uzvratit će ti.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Mario Večerić, župnik Župe bl. Alojzija Stepinca u Novskoj:

Današnji evanđeoski ulomak ponovno u nama obnavlja svijest o molitvi, postu i dobrim djelima. Naviještena Božja riječ vraća nas na same temelje našega vjerničkog života te nas spušta u dubinu vlastitoga srca, jer jedino iz srca može biti prinešena prava i iskrena žrtva Gospodinu.

„Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima“,

riječi su kojima Isus započinje današnji govor i upozorava nas na opasnost licemjerja i traženja ljudske slave.

Prvi i vrlo konkretan primjer takve pravednosti jest milostinja. Isus koristi snažnu sliku trubljenja pred ljudima kako bi naglasio koliko je važno činiti dobro u skrovitosti, bez želje za pohvalama i priznanjem drugih ljudi. Najveća opasnost pritom jest licemjerstvo – kada čovjek pod krinkom milosrđa zapravo traži vlastitu slavu i divljenje. Tada dobro djelo više ne postaje izraz ljubavi prema bližnjemu, nego sredstvo vlastitoga uzdizanja. Zato nas Isus poziva riječima:

Neka ti ne zna ljevica što čini desnica.

Tim riječima želi nas poučiti da milostinju trebamo dijeliti ponizno, iskreno i s potpunom skrovitošću srca. Milostinja je izraz ljubavi prema čovjeku u potrebi i znak otvorenosti prema Bogu.

Drugi stup koji Isus pročišćava od licemjerja jest molitva. Isus ne osuđuje zajedničku molitvu, jer je ona potrebna i važna za život Crkve i zajednice vjernika. No, upozorava na opasnost izvanjske molitve koja ostaje samo na riječima, a ne dotiče srce čovjeka. Slika zatvorenih vrata sobe govori nam o molitvi koja se događa u dubini naše nutrine. Isus nas poziva da zatvorimo vrata svoga srca svemu onome što nas rastresa i udaljava od Boga kako bismo mogli ostvariti istinski susret s Njime.

Molitva prije svega mijenja nas i priprema naše srce da možemo primiti Božje darove i milosti potrebne za život u vjeri. Ona je razgovor djeteta s Ocem, susret ljubavi koji se događa u tišini, sabranosti i povjerenju. U molitvi ulazimo u osobni odnos s Bogom koji prebiva u našoj nutrini i koji nas nikada ne napušta.

Treći korak koji Isus stavlja u kontekst skrovitosti jest post. Post nije samo izvanjsko odricanje od hrane ili nekih navika, nego duhovni put koji čovjeka vodi prema većoj slobodi srca. On je sredstvo čišćenja duše od taštine, navezanosti i sebičnosti. Post nam pomaže da se uzdignemo iznad prolaznih tjelesnih želja i usmjerimo svoj pogled prema vječnim i nebeskim dobrima.

Kroz odricanje učimo vladati sobom i otvarati prostor Bogu u svome životu.

Isus nas i ovdje upozorava da post ne smije biti sredstvo pokazivanja pred ljudima. Ne smijemo izobličavati lice i pokazivati drugima koliko trpimo kako bismo zadobili njihovo sažaljenje ili pohvalu. Naprotiv, pozvani smo radosno živjeti svoje odricanje, svjesni da ono ima duboki smisao i vrijednost pred Bogom. Svako istinsko odricanje koje činimo iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu postaje put izgradnje Kraljevstva nebeskoga u nama.

Današnje Evanđelje nije povezano samo s Pepelnicom i korizmenim vremenom. Ono je trajni poziv svakom kršćaninu da svakodnevno raste u ljubavi, poniznosti i iskrenosti srca. Pozvani smo velikodušno služiti braći i sestrama koji su u potrebi, moliti čistim srcem i radosno prihvaćati odricanja koja nas približavaju Bogu.

Molitva, post i milostinja tri su velika stupa kršćanskoga života.

To su tri puta koja nas svakodnevno približavaju Gospodinu i pomažu nam da već sada, ovdje na zemlji, živimo svoje poslanje djece Božje.

Neka nas Gospodin osnaži da ne tražimo ljudsku slavu, nego da sve činimo iz ljubavi prema Njemu i prema bližnjemu. Amen.