Približavajući se svršetku vazmenog vremena, Riječ je Božja sve više usmjerena na svetkovinu silaska Duha Svetoga kojom se zaključuje ovo liturgijsko vrijeme. Možemo reći da i ovaj blagdan Duha Svetoga ima svojevrsno vrijeme priprave koje se već naznačuje ove nedjelje, a posebno nastupa u vremenu od Uzašašća, devet dana pred Duhove.

Duh Sveti ostaje s nama sve do ponovnog Isusova dolaska

Tako Isus u današnjem Evanđelju, koje je dio njegova oproštajnog govora, govori o Duhu Svetom koga naziva Branitelj, koji će sići na učenike i na Crkvu. Budući da Isus odlazi s ovog svijeta Ocu, Duh Sveti ostaje s nama sve do ponovnog Isusova dolaska, da nam u srce doziva Isusove riječi.

Duh Sveti / Foto: Pixabay

U Djelima apostolskim se tako izvrsno očituje kako upravo Duh Sveti djeluje u prvoj Crkvi. Primijetimo danas samo jednu rečenicu: Zaključismo Duh Sveti i mi, kažu apostoli, koji se od Duha daju voditi u svom djelovanju. U središte ovdje dolazi poslušnost i žrtva, slušanje i ljubljenje. Isus sluša Oca jer ga ljubi. Isto tako, da bi poslušnost čovjeka Bogu bila dostojna čovjeka i slavila Boga, potrebno je da zna da ga Bog ljubi.

Isus sluša Oca jer ga ljubi

Cilj kršćanskog života je omogućiti Bogu da živi i djeluje u nama i po nama. Možda bi nam se to moglo učiniti nečim teškim i nedostižnim. Mogli bismo pomisliti da je to samo za svetce, no Bog se u svojoj ljubavi želi približiti baš svakom čovjeku. Postići to da Bog živi u nama, nije nimalo teško. Isus nam otkriva sasvim jednostavan put za to. On će sam reći:

Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ, pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.

Ako dobro poslušamo i razmatramo ove riječi, dobro će nam odjeknuti: Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ… Čuvati Isusovu riječ znači vršiti ju, ostvarivati ju životom. Međutim, to živjeti vrlo je zahtjevno. Nitko to ne može živjeti osim onoga tko Isusa ljubi. Onaj tko voli, za njega nije ništa nemoguće.

Božja ljubav / Foto: Canva

Ljubav prema Isusu otvara sva vrata, razbija sve granice i čini ono što je po ljudskom nemoguće. Po vršenju Isusove riječi u nas dolazi Bog i nastanjuje nas. Tako čovjek postaje ono zbog čega je stvoren: živi Božji hram. Postaje nam onda jasno zašto sveti Ivan u Otkrivenju dok gleda novi Jeruzalem, onaj budući grad, u njemu ne vidi Hrama (koji na simboličan način predstavlja Božju nazočnost).

Po vršenju Isusove riječi u nas dolazi Bog i nastanjuje nas

Upravo stoga što je čovjek živi Božji hram koji u sebi nosi Božju spasiteljsku nazočnost. Takav čovjek dobiva najveći dar, koji mu nitko ne može dati, a to je mir. Gdje je Bog, ondje je i mir, koji je najbolji pokazatelj njegove prisutnosti.

Mogli bismo na kraju ovog našeg razmišljanja jasno zaključiti:

Tko ljubi Isusa, može vršiti njegove zapovijedi.
Tko živi Isusovu riječ, ima u srcu Boga. Onaj tko u srcu nosi Boga ima mir.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Drage Markovića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti na mrežnoj stranici Vjesnika.