Poštovani i dragi djelatnici, suradnici, prijatelji i slušatelji Hrvatskog katoličkog radija!

Sve smo bliže rođendanu HKR-a!

Od srca Vam čestitam 28. rođendan Hrvatskog katoličkog radija!

Ova brojka: dvadeset i osam zvuči jako dobro i lijepo, ali još je ljepše što su u tih 28 godina ugrađene vrednote duba i vjere. Uloženo je puno truda, napora, odricanja, samozatajnog (i nezalutalog) rada da bi danas HKR mogao slaviti ovu lijepu obljetnicu.

Sjećam se Vaših početaka, a početak je uvijek u znaku nesigurnih koraka, skromnosti i neizvjesnosti. Doista, HKR je poput sjemena. Nakon sijanja, nicanja… radio se razvija, raste, širi se, dobiva značaj i važnost.

Velika zahvalnost upućena je svima koji su radili i sada rade na HKR-u!

Neki Vaši djelatnici su već na Nebu i vjerujem da iz Nebeske radosti razgovaraju i Hrvatski katolički radio. Neki djelatnici su nakon rada na radiju našli nešto drugo, ali ostao je lijep, dobar i poticajan prinos njihovog rada i zalaganja.

Zahvaljujem sam Vama koji u sadašnjem trenutku povijesti i vremena se darujete i požrtvovno radite!

Često je program HKR-a velika utjeha, radost i ohrabrenje!

To je moje iskustvo, a to je i iskustvo vjernika s kojima sam imao priliku razgovarati.

Vaš i naš radio nije samo još jedan radio u nizu postojećih.

Radio koji nosi kršćanske vrednote i odlike je poput pučkog misionara koji svakodnevno pohodi domove u Hrvatskoj i šire.

Živimo u vremenu, u jednom mentalitetu za koji je papa Benedikt XVI. govorio da nije kršćanski, ali ni ljudski i upravo zbog toga program Hrvatskog katoličkog radija je velika vrijednost. To je ovo što nosi i kroz dan, ali i zapravo cijeli život.

Moram spomenuti poticaj gosp. Domagoja Pejića: „Ne bojte se nikoga i ničega!”

Zapitajmo se ovo. Na kojem radiju ćemo to čuti?

Samo na HKR-u.

Rođendan radija je prilika da se barem jednom godišnje sjetimo Vašeg roda i truda.

Naravno, bilo bi dobro da često znamo prepoznati plemenito i vrijedno zalaganje u društvu i Crkvi.

Ovo je prilika za poticaj Vama na HKR-u. Nemojte se umoriti činiti dobro, poticati na dobro i graditi kulturu ljubavi i zajedništva.

Spomenuo sam i pojam nezahvalnosti. Vaš rad je često i pod udarom kritika – i onih dobronamjernih i onih koji su plod čiste zloće i pakosti. Ponekad doživljavate i nerazumijevanje i manjak podrške. Sve je to dio Vašeg rada i puta. I onda je pitanje: ima li smisla?

Odgovor je jako dobro napisao naš biskup Ivan Štironja: „Važno je ustrajati u svojem djelovanju i nikada ne reći da neće biti ništa od ovoga što činimo.

Jer ako znamo da radimo Božje djelo i radimo dobro – bit će dobro.

Ako ćemo reći da od nečega nema ništa – i bit će ništa.

Stav je veoma bitan! Ako stav nije pozitivan, nikamo nećemo stići.”

(iz letka za Misijsku nedjelju 2024., izdaje PMD u RH)

Želim ovdje spomenuti i riječi nadbiskupa koji je ratni u Pazinu i djelovao je u Pazinu (Pazinski kolegij – klasična gimnazija). Nadbiskup zadarski mons. Milan Zgrablić je poručio:

„Činiti dobro i nas čini da postanemo dobri i

da nam bude dobro, da budemo blaženi.“

Ako sve činimo s Bogom, s ljubavlju, u sve ugrađujemo

ljubav u vrijeme ugrađujemo vječnost;

u našu krhkost i grešnost usađujemo svetost i milost;

u našu narav ugrađujemo nadnarav,

u našu suštinu ugrađujemo besmrtnost.

Za svijet mržnje, netrpeljivosti, nemira – u našim srcima i obiteljima – postavimo

svjetlo. Nemojmo se u tome umoriti. Ljubav – Bog vraća je od svake žrtve i napora.

(iz Homilije na blagdan bl. Miroslava Bulešića u Svetvinčentu, 24.08.2022.g.)

Od srca čestitam 28. rođendan! 

Želim svima puno blagoslova, snage i zdravlja!

Neka Božja dobrota ispunjava Vas i sve Vaše i neka se poput kiše razlije na cijelu domovinu i svijet!

Vaš,
Mauricio Jakus