Zamoljena da predstavi kratku povijest projekta, Krapac je naglasila: “Ulične svjetiljke su prvi hrvatski časopis o beskućništvu i srodnim društvenim temama. Prošle godine proslavili smo desetu obljetnicu izlaženja, a naš je osnivač i izdavač Franjevački svjetovni red Mjesno bratstvo Trsat. To je projekt koji je nastao kako bi pomogao beskućnicima da se snađu u životu, da im to bude neki korak prema dugotrajnijem rješenju.”

Nakon što su Frama i Franjevački svjetovni red na Trsatu godinama za beskućnike organizirali obroke za Uskrs i Božić, željeli su napraviti neku konkretnu pomoć beskućnicima. Stoga je osnovano Prihvatilište za beskućnike Ruže sv. Franje, podsjeća Krapac i dodaje: “Iako Prihvatilište dobro funkcionira i radi punom parom već dvanaest godina, vrlo brzo su naši članovi odlučili napraviti projekt kojim bi beskućnicima omogućili ne samo smještaj i hranu, nego da imaju i posao kojim bi im se pomoglo da što prije stanu na noge te da ne budu ovisni o drugima nego samostalni i odgovorni članovi društva.”

Ulične svjetiljke su projekt prenesen iz drugih zemalja

“Naime, uličnih novina ovakvog tipa ima više od 130 različitih u više od 33 zemlje. Svi ti časopisi funkcioniraju na način da od pune cijene časopisa, koji je kod nas 8 kuna, polovica odlazi na tiskanje novoga broja, a polovica prodavačima ostaje kao zarada. Časopis uređuju volonteri, ja sam glavna urednica, a časopis distribuiramo u pet hrvatskih gradova – Rijeci, Puli, Zagrebu, Varaždinu i Zadru.”

Krapac je dodala da prodavači potpisuju ugovor u kojem se obvezuju na to da će časopis prodavati mirno i dostojanstveno, da neće biti nametljivi ni pod utjecajem ikakvih opojnih sredstava. “Ali prodavati tako je zapravo vrlo teško, jer prodavači često stoje vani na vrlo lošim uvjetima i to nikako nije lagan posao. Svakodnevno samo stajati po nekoliko sati, već samo po sebi zaslužuje nagradu. Mnogi prodavači su se pokazali kao vrlo uporni i marljivi te da zaslužuju novu priliku.”

Nakon Rima hodočaste u Međugorje

“Prije dvije godine vodili smo naše prodavače i druge beskućnike iz našeg prihvatilišta u Rim na susret sa Svetim Ocem. Oni su time bili silno oduševljeni i tu promjenu duha do danas osjećamo na mnogima od njih. Kada smo u bratstvu dogovorili i potom prodavačima predložili da od 6. do 9. lipnja idemo u Međugorje, bili su oduševljeni toliko da su pjevali od radosti. Međutim, ovo neće biti obično hodočašće. To je hodočašće u kojemu smo se odlučili pridružiti 8. Međunarodnom hodočašću za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom.”

Od udruge Job i vlč. Dragutina Goričanca iznajmili su autobus prilagođen invalidima, budući da idu i stopostotni invalidi u kolicima. “Vodit ćemo otprilike 17 ili 18 invalida i isto toliko prodavača-volontera. Međutim, dio invalida su ujedno i naši prodavači u kolicima ili na štakama. Sama ideja je da naši prodavači, od prvog trenutka, budu dodijeljeni jednom invalidu i cijelim se putem brinu o njemu. Uz njih ide i nekoliko muških volontera, koji će pomagati da sve funkcionira, zatreba li nešto fizički teže podići ili prenositi kolica. Ali nećemo biti sami. Tu su i brojni drugi volonteri, primjerice, zajednica Cenacolo u Međugorju, koji će pomagati u težim zadacima.”

Ukoliko ste u mogućnosti podržati ovo putovanje i pomoći da se realizira, donaciju možete uplatiti na račun Franjevačkoga svjetovnog reda MB Trsat, IBAN HR6224020061500038922, s namjenom uplate “Hodočašće beskućnika u Međugorje”.

Doprinijeti se može i molitvom i prilogom

Glavna urednica Uličnih svjetiljki podsjeća da se sve informacije može naći na Facebook stranici Uličnih svjetiljki ili u časopisu. “Tamo je i naša elektronička adresa i broj telefona na koji se svi slobodno mogu javiti. Prikupljamo sredstva jer, iako nam je smještaj besplatan, trebamo pokriti hranu i put za invalide i prodavače. Mi drugi, koji idemo kao volonteri, sami ćemo platiti svoj dio, ali željeli bismo prikupiti što više tako da put prođe dobro i da imaju dovoljno svega.”

Krapac ističe i da ih svatko može poduprijeti molitvom: “Vjerujem da je to prvo i najvažnije: bez molitve nema ništa, a to mogu potvrditi i jednim primjerom: kada smo odlazili u Rim, trebali smo unaprijed za participaciju platiti 1200 eura. Dogovorili smo cijelo putovanje, a da nismo imali ni kune. Prvi novac koji je sjeo na račun, samo dan prije uplate, iznosio je upravo toliko. Vjerujemo da nas Božja providnost i dalje vodi, ma sigurni smo u to i vjerujemo da će se, ako je Bog s nama, prikupiti sve što treba.”

Slušatelje HKR-a pozivamo da nam, ako osjećaju poticaj, pomognu i financijski, ali prvenstveno molitvom.

“Svako putovanje donosi radost i širi vidike, a prodavači Uličnih svjetiljki spremaju se na malo drugačiji put na kojem neće biti samo putnici, nego i volonteri i hodočasnici. Zaista se čovjek najbolje osjeća kada ima priliku pomoći drugome. Zato se prodavači raduju ovoj mogućnosti da putuju i, ujedno, naprave nešto dobro za drugoga. Pripreme su već počele i ovo će zaista biti novo i zanimljivo iskustvo kojem se svi vesele i spremni su dati sve od sebe”, zaključila je Krapac.