Pjesma „Sunce što drukčije grije“ nastala je tijekom zajedničkog hodočašća Velolučana u Vječni Grad. Poslušajte!
Projekt „Zajedno“ još jednom je okupio lokalne glazbenike, župnike, suradnike i vjernike Vele Luke u novoj duhovnoj pjesmi. Inače, zajednički projekt postoji još od 1999. kada su se ujedinili u skladbi „Božićna noć“.
Autor glazbe, teksta i aranžmana Mario Prižmić, ujedno je jedan od glavnih vokala, uz don Maria Tošića, župnika u Očišćenja Marijina u Smokvici i sv. Petra u Čari na Korčuli, i Nena Marinovića. Prateće vokale izvode Sandra Vlašić i Gabrijela Brkić.
Pjesma nastala iz „ozonske rupe“?
Hodam po suncu što drukčije grije, vjerujem u jedan ispravni put
jer znao sam nekad skrenuti prije sad putove biram, kad Bog mi je tu!
Za sve je zaslužan luški župnik don Hrvoje Katušić. Naime, upravo iz njegove inicijative i vodstva na jednom hodočašću mještana u Rim izrodilo se istinsko zajedništvo sažeto u ovoj glazbenoj priči.
Prižmić potaknut dojmovima Vječnoga Grada već je na hodočašću znao kako će ga uglazbiti no refren je stigao naknadno, na jednom drugom putovanju.
Naime, dok je putovao u Južnu Afriku prijatelj koji ga je ondje ugostio naglasio mu je da ne zaboravi koristiti zaštitni faktor jer dolazi na mjesto iznad kojeg se nalazi ozonska rupa pa sunce „jače grije“, prisjetio se u emisiji „Sacro ritam“ Hrvatskog katoličkog radija.
don Mario Tošić, Slavko Nedić i Mario Prižmić u studiju HKR-a
Nije to pjesma o prognozi nego o Božjoj prisutnosti.
Živimo u nesigurnim vremenima, ljudi nisu spremni ostati u tišini s Bogom. Puno zla koje se u svijetu događa, tumači don Mario, posljedica je naše nestrpljivosti i nedostatka samorefleksije jer kad bismo si dopustili „ući u sebe“ vidjeli bismo da bi i nama, kako kaže pjesma, „u tišini zasjala ruka“.
To ne znači da bi se naši problemi poništili nego da bismo počeli živjeti drugačijim, mirnijim životom. Obasjalo bi nas „Sunce“ koje zaista drukčije grije.