Papa Franjo potaknuo nas je na ponovno razumijevanje dubokog značenja srca.

U enciklici Dilexit Nos, papa Franjo pokušavao je približiti svim vjernicima nauk Crkve o ljudskoj i božanskoj ljubavi Isusa Krista, sadržanoj u Srcu Isusovu.

U isto vrijeme, kako se možemo se pitati o shvaćanju ljudske i božanskoj dimenziji srca, ako u današnje vrijeme srce kao simbol sve više gubi svoju dubinu.

Za izražavanje Kristove ljubavi često se koristi simbol srca.
Neki se pitaju ima li to i danas valjano značenje. Ali kada smo u iskušenju da se krećemo po površini, da živimo u žurbi, a da konačno ne znamo zašto, riskiramo da postanemo nezasitni potrošači, robovi tržišnog sustava kojeg ne zanima smisao naših života.
Tada nam je potrebno ponovno otkriti značenje srca.
(Dilexit nos, br. 2.)

Foto: Pexels

Kako danas govoriti o srcu kad je suvremena kultura ogolila dubinu ovog simbola?

Platforme društvenih medija preoblikovale su naš odnos prema simbolima poput srca. Na Instagramu i Facebooku, srce je postalo skraćenica za kratkotrajno priznanje, „lajk“, trenutni dodir, gesta koja je uglavnom lišena trajnog značenja.

Nekad simbol ljubavi, predanosti i dubine, sada leti našim ekranima kao brzi znak odobravanja, odvojen od dubljih istina koje je nekoć prenosio, piše Aleteia.

Papa Franjo poziva čitatelje da ponovno zatraže srce kao nešto više: izvor autentičnosti, ljubavi i preobrazbe.

U vrtlogu današnjega svijeta i naše opsjednutosti slobodnim vremenom, potrošnjom i zabavom, pametnim telefonima i društvenim mrežama, zaboravljamo hraniti svoj život snagom euharistije.
(Dilexit nos, br. 84.)

Srce u Svetom pismu nije središte samo osjećaja.

U Svetom pismu srce nije središte samo osjećaja, nego središte čovjekova bića, gdje se ljudska sloboda susreće s Božjom milošću.

Suvremena erozija simboličke težine srca odražava širu duhovnu krizu, gdje su i tehnička racionalnost i emocionalna površnost istisnule bogatstvo ljudske unutrašnjosti.

 Suvremeni se čovjek osjeća izgubljeno, rastrgano, kao da je lišen unutarnjeg načela koje stvara jedinstvo i sklad njegova postojanja i djelovanja.
Nažalost, vrlo su rašireni obrasci ponašanja koji pretjeranu važnost pridaju racionalno-tehnološkom području ili, suprotno, području instinkata.
Nedostaje srce.
(Dilexit nos, br. 9.)

Foto: Kršćanska sadašnjost

Enciklika nas poziva na povratak srcu i Srcu.

Enciklika nas potiče da razmislimo možemo li ići dalje od ovog dualizma.

Možemo li pomiriti svijet opsjednut učinkovitošću i metrikom s bezvremenskim pozivom na iskrenost i povezanost? Papa Franjo inzistira na tome da moramo.

Obraćajući se Srcu Kristovu, papa Franjo ponudio je viziju ne samo osobne obnove nego i društva izgrađenog na suosjećanju i pravdi, utemeljenog na bezgraničnoj Božjoj ljubavi.

Sva naša djela moramo podvrći političkoj vladavini srca, kako bi agresija i kompulzivne (opsesivne) želje našle svoj smiraj u većem dobru koje im srce nudi i u snazi koju ima protiv zla.
(Dilexit nos, br.13.)

Obnovimo svoju pobožnost Presvetom Srcu Isusovu.

Za katolike se ova vizija proteže do obnovljenog cijenjenja Presvetog Srca kao pobožnosti pune ne sentimentalnosti, već radikalne iskrenosti.

U probodenom Srcu Kristovu susrećemo ljubav koja se daje bez zadrške – model za odnose, zajednice i sustave koji daju prednost osobi ispred učinka.

Foto: Canva

Dilexit Nos poziva vjernike i sve tražitelje Boga da ponovno otkriju srce kao više od emotivnog ili estetskog simbola.

Ako je srce obezvrijeđeno, obezvrijeđeno je i ono što znači srcem govoriti, srcem djelovati, sazrijevati i liječiti srce. Kad ne cijenimo posebnost srca, gubimo odgovore koje sâm um ne može dati, gubimo susret s drugima, gubimo poeziju. Gubimo i povijest i svoju povijest, jer prava osobna avantura jest ona koja se gradi polazeći od srca. Na kraju života, to je sve što će biti važno. (Dilexit nos, br. 11.)

Poziva nas da ponovno pustimo srce da progovori kao mjesto istine, iskrenosti i preobrazbe. Povratiti njegovu dubinu znači oduprijeti se silama površnosti i prihvatiti mogućnosti ljubavi koja preobražava i pojedinca i svijet.