Nauk Male Terezije poziva ne samo na predanje sebe u molitvi, nego i na predanje same molitve Bogu. Time nipošto ne savjetuje napuštanje molitve, nego jednostavno i iskreno prikazanje molitve onakve kakva zaista jest sa svojim tijekom, načinima, okolnostima i poteškoćama, donosi Catholic Exchange.

Na kraju molitve često precjenjujemo ili podcjenjujemo sami sebe govoreći: „Moja je molitva beskorisna; misli su mi lutale posvuda; budući da sam mjesecima bolestan, imam dojam da više uopće ne mogu moliti; što Bog uopće može učiniti s mojom molitvom kada je ovakva?“

Poteškoće nisu nikakva zapreka za molitvu jer Bog traži odgovor osobne i velikodušne ljubavi u svim, a ne samo u idealnim okolnostima. Također, kada osoba moli, to je svakako njezina osobna molitva, ali samo na način odgovora i predanja molitvi Duha Svetoga koja uvijek prethodi i podupire moju molitvu.

Terezijino drijemanje tijekom molitve

Otac Combe, vrsni poznavatelj života i duhovnosti svetice malog puta, ovako je definirao njezinu molitvu: „Terezijina molitva bila je susret dvaju sna: Isusova i Terezijina.“

Terezijina susestra Marija od Trojstva povjerila je jednom ocu karmelićaninu: „Terezija je pala tijekom svete mise; a drijemala je gotovo bez prestanka tijekom svojih molitava zahvale dok je bila na koljenima s glavom naslonjenom na pod. Provela je život žudeći za snom.“

No Terezija se zbog ovoga nije obeshrabrila, znajući da je u molitvi Isus mnogo više dirnut prepuštanjem Njegovoj volji nego našim zabrinutostima.

Znam da su mala djeca jednako draga svojim roditeljima i kad spavaju kao i kad su budna.

Štoviše, uvjerava nas da čak i spavanje može postati oblik molitve ako se prikaže Bogu uz dobru volju za iskrenom molitvom.

Terezijini savjeti 

1. Prihvatite Božju šutnju i vlastitu nemoć

Mala Terezija bila je vrlo privržena slici Svetog Lica. Isusove napola spuštene oči na slici Tereziji su dočaravale Njegov prividni san tijekom njezine molitve.

Strpljivo je prihvaćala da je Krist držao oči zatvorene te da nije mogla osjećati Njegov pogled pun ljubavi:

„Isus me uzeo za ruku i uveo me u podzemni prolaz gdje ne vidim ništa osim zastrte svjetlosti, koju su raspršile spuštene oči Lica moga Zaručnika!“

2. Vjerujte u Kristovu prisutnost i djelovanje kada se molitva čini besplodnom

Kušnja gotovo neprestane „suhoće“ u molitvi nije zaustavila Terezinu želju za sjedinjenjem s Kristom.

Terezija je molila s pogledom čiste vjere. Iako je izgledalo kao da Bog neprestano šuti, cijelim svojim bićem vjerovala je i znala da nikada nije prestao djelovati svojom ljubavlju u dubini njezina bića.

Nikada Ga nisam čula govoriti, ali osjećam da je On u meni svakog trenutka; On me vodi i nadahnjuje što trebam govoriti i učiniti.

3. Prepustite se Isusu i dopustite Njemu i sebi odmor

Terezija je htjela ponuditi Isusu mjesto za počinak u svojoj duši ne tražeći od Njega ništa osim da bude s njom: „Dobro vidim kako mu rijetko duše dopuštaju da se odmori u njima. Isus je toliko umoran od neprestanog tetošenja da se toliko žuri iskoristiti odmor koji mu nudim.“

4. Predajte se Isusu zato da ugodite Njemu

Svi sveci uče da autentični molitveni život mora biti pročišćen svime onime na što smo osjetljivi i čemu smo privrženi. Trebamo naučiti dati prednost Isusu, a ne problemima.

Većina nas iskreno želi moliti, ali ponekad molimo s prikrivenom nakanom da dobijemo utjehu i da se dobro osjećamo. Cilj „emocionalnog odvikavanja“ nazvanog „suhoća“ je da nas izliječi i očisti našu ljubav od pohlepe i sebičnosti. Ako nas Bog tješi u molitvi, tim bolje. Ako nas On ne tješi, to je u redu, jer tražimo Isusa i samo Isusa .

„Mnogi služe Isusu kad ih tješi, ali malo njih pristaje biti u društvu s Isusom koji spava na valovima ili pati u vrtu agonije! Tko će, dakle, biti voljan služiti Isusu za Njega samoga?“