Pitam se koliko puta smo se približili Gospodinu, a pobojali smo se dotaknuti ga, pobojali smo uspostaviti kontakt s njim. Zašto se bojimo prići mu bliže? Što je to u nama što nas koči u našem odnosu s njim? Jesmo li spremni ozdraviti?

Isusov poziv je konkretan i jasan. On ne dvoji nego traži nas onakve kakvi jesmo, sa svim našim manama i vrlinama. Bježeći od križa zapravo bježimo od Krista. Jesmo li spremni uzeti svoj križ i krenuti za Isusom?

Rekli su da je opsjednut demonom. Da je psihički neuravnotežen. Da je zanijekao pakao i vjerovao za sebe da je Isus. Da je heretik i da ne poštuje Papu. Ipak, don Dolindo ni u jednom trenutku nije odstupio od svoje postojane odanosti Crkvi.

Cijeli svoj život nekako kalkuliramo u svemu. Uvijek tražimo nešto što je povoljnije. Nešto što iziskuje što manje truda i napora.

Molite za nas i ne zaboravite da Bog nije odabrao anđele za svećenike nego ljude. Da doista želimo biti sveti a tako je teško, tako je trnovit put. Toliko nam treba vaše pomoći i razumijevanja. Molitve i žrtve. Ne možemo sami ništa. Samo zajedno s vama, s Bogom. Dug je put. Ali isplati se žrtve, isplati se umirati svaki dan. Makar za jednu dušu potrošiti cijeli život.

"Iznenadi me ujutro, u podne, navečer. Probudi me. Pozovi me bliže sebi. Po ljudima, dobrima i manje dobrima. Koji te vole i koji još ne znaju da te vole i da ti njih jako voliš." Pročitajte objavu koju je na svojem Facebook profilu postavio karmelićanin Krešimir Josip Bahmec. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Zato ako osjećamo velike probleme i kušnje, nemojmo posustati ili pak postati mlaki u vjeri toliko da zanemarimo misu, ispovijed i svoj molitveni život. Marija je u svom životu iskusila da joj je Bog uvijek blizu i u kušnjama i u radostima. Kao takva ostaje nam milosni primjer, uzor i putokaz prema nebu.

"A dovoljno je samo preskočiti zid, tj. reći: Bože ja ne mogu bez tebe, trebam te. Tada zapravo Božja ljubav ruši zid u našoj duši i dolazi toliko poseban i nevjerojatan mir", piše remetski župnik o. Antonio Mario Čirko u svome promišljanju.

Prepuštanje Božjoj volji ključ je zadovoljstva — i zahtijeva praksu. To predanje zahtijeva povjerenje, a ako niste navikli vjerovati Bogu, ne možete pucnuti prstima i početi mu vjerovati ništa više nego što možete početi vjerovati novom prijatelju sa svojim najdubljim tajnama.

Kada klonemo, Bog nas ne napušta i ne ostavlja na miru. Čak i kada se Bog čini skrivenim, a mi ne osjećamo Njegovu ljubav, ipak Njegovo suosjećanje prema nama blistavo sjaji.