Mnogi mladi odgađaju ulazak u brak iz razno raznih razloga, a naša sugovornica Mateja Borovec i njezin suprug Ivan u bračnu luku zaplovili su kako ona kaže mladi, “zeleni” i zaljubljeni. Ivan je imao 24 godine, a Mateja 22, a upoznali su se na prvoj Matejinoj, odnosno drugoj Ivanovoj godini faksa. “Zaručili smo se na četvrtoj/petoj i godinu dana poslije zakoračili u poziv našeg života – brak”, dodala je Mateja. 

Ulazak u brak

Ono što je Mateju ponajviše provociralo jesu komentari dugih ljudi koji su im često znali kroz neformalne razgovore reći da su još “zeleni” za ulazak u brak. “Taj komentar sam doživljavala kao obezvrjeđivanje našeg odnosa i odluku za brak koju smo donijeli. Mislim da je to često izlika mladima pa i kritika starijih prema mlađima, koja koči pojedince da donose velike, važne, životne odluke”, rekla je i sama postavljajući pitanje ‘Jesmo li bili zeleni?‘. Na to pitanje sa sigurnošću odgovara: “Sad gledajući unazad pet godina vidim da sam i dalje zelena oko nekih stvari, oko nekih mudrija, ali sigurna sam da je to proces koji će potrajati i da sigurno nije izgovor da odgađam(o) životne iskorake. Zato moj savjet svim ‘zelenima‘ koji čitaju – prihvati da ćeš to uvijek biti i kreni odvažno naprijed, jer je stvarno svaki dan koji koračamo dragocjen, a svaki koji stojimo na mjestu, potraćen.

…jer je stvarno svaki dan koji koračamo dragocjen, a svaki koji stojimo na mjestu, potraćen.

Obitelj Borovec/Privatni album

Nerijetko ljudi znaju reći kada nađeš onu pravu ili onog pravog nećeš se puno misliti oko ulaska u brak, a to potvrđuje i činjenica da su Mateja i Ivan odluku za brak donijeli nakon mjesec dana veze. “Gledali smo stvari vrlo jednostavno: je li ovo naš poziv? Je. Mogu li i želim li se se s njom/njime zamisliti u cjeloživotnom hodu s i prema Bogu? Da!”, prisjetila se.

Moram naglasiti da je putem bilo i nesuglasica i svađa i borbi koje su nas tesale i dalje tešu u braku.

“Zašto se nismo onda odmah oženili nakon mjesec dana veze, i ja se pitam. Šalim se, no istina je da bi mi žene možda često požurile stvari, ali odluku o vremenu zaruka i braka sam podložno prepustila Ivanu s vjerom da će baš njemu kao našoj (budućoj) glavi, Gospodin povjeriti kada je najbolji trenutak za sljedeći korak. I bilo je baš u pravi tren! Moram naglasiti da je putem bilo i nesuglasica i svađa i borbi koje su nas tesale i dalje tešu u braku. Puni smo mana, ali najljepša strana ljubavi je upravo osjetiti da te netko ljubi i prihvaća u tim manama, slabostima. Mi smo donijeli odluku i ona je bila uvijek čvrsta i kao bedem nas držala da ne potonemo u naletima nevere”, istaknula je Mateja.

Zajedničke odluke

Komunikacija među parovima je izuzetno važna i potrebna za izgradnju što kvalitetnijeg odnosa. Naša sugovornica nam je otkrila kako su ona i Ivan nekako spontano, već u vrijeme hodanja, donijeli jednoglasnu odluku da će ona biti domaćica, a on će se brinuti za financijske potrebe obitelji.

Seka ide doma/PRivatni album

“Isto tako smo odlučili prihvatiti Božji poziv koji je već tada odzvanjao u srcu – puno, puno, puno djece, što naše, što tuđe – sve prihvaćamo. To znači otvorenost životu bez rezerve, otvorenost udomiteljstvu i posvojenju. Ne govorim ovo da nas hvalim, već baš iskreno i otvoreno o našem pogledu na naš brak i obitelj. U jednu ruku, ova odluka da ostajem kući je iznenađivala (i dalje to čini) mnoge koji me poznaju jer sam tip osobe koji voli biti aktivna u društvu, doprinositi, djelovati itd. No, mi smo znali da je najvažnije mjesto mog doprinosa naša obitelj, a uz muževu podršku i Božju logiku otvaranja putova, uvijek se može dati i ono više – magis – i izvan obitelji. Mi smo prepoznali ovo kao put za nas, i uz sve okolnosti koje su nam se poslagivale u tom smjeru, Gospodin je potvrđivao”, otkrila je ova radosna supruga i majka.

Bog uvijek otvara vrata da čežnje moga srca ne ostanu zakopane, nego se na najkreativniji način On dosjeti kako da ih ipak živim iako nisam trajno negdje zaposlena…

Mateja je završila studij teologije koji je kako kaže i dalje njezina ljubav i poziv i pri tom dodaje: “Ali zaista svjedočim da Bog otvori vrata da živimo sve čežnje našeg srca i mimo ‘redovnog‘ puta ostvarivanja. Postoje faze u kojima propitujem (ja, Ivan nikad) ovu odluku te se možda osjećam nedovoljno ostvareno kao cjelokupna osoba sa puno talenata koje sam uvijek voljela aktivno koristiti. Gledam i uspoređujem se sa svojim prijateljicama koje sve rade i osjećam tu sklonost povjerovati kako sam manje vrijedna, jer one mogu sve: i obitelj (sve su predane majke, supruge, divne žene vjere i molitve) i posao koji vole raditi i još dodatno služenje u župi. Kada tako pristupam naravno da zapadam u svoje krize, ali mi Gospodin, pogotovo kroz riječi i pogled mog supruga, uvijek progovori i smiri me: tu sam gdje je najpotrebnije za moje posvećenje, za dobro naše obitelji, a ne za posvećenje nje ili njezine obitelji. I ponavljam, Bog uvijek otvara vrata da čežnje moga srca ne ostanu zakopane, nego se na najkreativniji način On dosjeti kako da ih ipak živim iako nisam trajno negdje zaposlena. S moje strane treba samo povjerenje i odluku”.

Ivan i Mateja/Privatni album

Bog na prvom mjestu

Za obitelj Borovec ključno je i čemu se svaki dan uče jest biti blizu Isusovih nogu, biti naslonjeni na Očevo srce, biti zaručnik/zaručnica Duhu Svetomu.

Podsjeti me na ‘bolji dio‘ bez kojeg mi svo usisavanja, čišćenje, kuhanje malo ili ništa ne vrijedi. Pokušavam, iako ne uspijevam uvijek, prije nego popijem kavu i popričam s ikim drugim u danu, Njemu dati prvenstvo.

Mateja je kazala da im je najvažnije staviti Boga na prvo mjesto i istaknula: “Osluškivanje poticaja kroz svakodnevne aktivnosti jer nam Bog govori i dok peremo zube i dok spavamo, a i dok molimo. Molitva, tj. mamina kavica s Isusom, postala je dio svakodnevice i za mene i za djecu. Ništa spektakularno na izvana, a prevažno za život cijele naše obitelji. Uhvatim se i dalje kako počnem u danima tjeskobno brinuti, pa me Gospodin opominje u srcu: ‘Mateja, Mateja, mnogo brineš, a jedno je važno…‘ Podsjeti me na ‘bolji dio‘ bez kojeg mi svo usisavanja, čišćenje, kuhanje malo ili ništa ne vrijedi. Pokušavam, iako ne uspijevam uvijek, prije nego popijem kavu i popričam s ikim drugim u danu, Njemu dati prvenstvo”.

Kod Sv. Šime u Zadru/Privatni album

A kroz razgovor nam je otkrila kako izgleda njezin trenutak za Gospodina: “Najčešće to bude na našem malom balkončiću. Pročitam nešto kratko iz Svetog Pisma, uz gutljaje tople kave o pročitanom razmišljam. Napišem svoj osvrt, odgovor ili pitanja Gospodinu. Volim završiti kratkim čitanjem nekog duhovnog štiva, makar poglavlje. To me puni, vraća me u ravnotežu, čini boljom u svakom pogledu mog života. Vrijeme s Njim mi daje jasnoću za sljedeće korake i odvažnost za sve iskorake na koje slutim da me poziva. Dječica (4 i 2) dolaze i odlaze, nekad me puste, nekad sjednu u krilu i oni pišu Isusu, nekad me pitaju sto pitanja itd. Ali zar nije tako i kad smo nekad u društvu, na kavi s prijateljicom? Zbog toga nikad ne izbacim prijateljicu iz kuće ili naglo odem… ne dopuštam da me dječja prisutnost smete, zapravo ona često bude dodatna motivacija da molim, jer im upravo tako najviše i svjedočim o važnosti i jednostavnosti odnosa s Bogom. Ali ponekad, kad je baš krizno, sam i ‘loša mama‘ pa im upalim crtić pola sata i tako si ‘kupim‘ pola sata samoće i veće sabranosti pred Njim”. 

Vrijeme s Njim mi daje jasnoću za sljedeće korake i odvažnost za sve iskorake na koje slutim da me poziva.

Zimske radosti/Privatni album

Obiteljska molitva

Govoreći o obiteljskoj molitvi i molitvi općenito rekla je: “Mi Boga često kompliciramo, pa tako i osobnu/obiteljsku molitvu. Što se tiče ove druge, jedna od tajni radosti naše obitelji je svakodnevna posveta obitelj Srcu Marijinu. Počelo je sve jako spontano, kad smo pisali posvetu na našu zajedničku Bibliju, kao tek vjenčani par. “Presveto Srce Marijino, tebi se posvećujemo. Primi naša srca dva, koja ti se predaju sva.”
Kako se broj srdaca povećavao, sada je molitva u malo izmijenjenom obliku …Primi naša srca ti, volimo te mi!, ali ostala je dio naše svakodnevne molitve pred spavanje. Ponekad izmolimo zajedničku krunicu, nekad samo desetak, nekada izgovaramo molitve srca, nekada odemo na tjednu svetu misu kao oblik molitve. Nekad, danima, ništa! Izvlačimo se jer često pjevamo, čak i dok se vozimo biciklima gradom. Ili bolje reći slavimo. To mi je najljepša molitva s djecom, naša spontana ulična evangelizacija.

Ponekad izmolimo zajedničku krunicu, nekad samo desetak, nekada izgovaramo molitve srca, nekada odemo na tjednu svetu misu kao oblik molitve. Nekad, danima, ništa!

Vožnja biciklima/Privatni album

Volimo pjesmo prožimati dan. Ujutro zajedno otpjevamo Isusu i Mariji pjesmu za dobro jutro: “Dobro jutro Isuse, volimo te mi. Hvala ti za novi dan, neka nam bude radostan. Dobro jutro Marijo, volimo te mi. Moli za nas ovaj dan, nek nam bude radostan”. Navečer zahvaljujemo, stavljamo svoje potrebe i nakane pred Isusa i ponavljamo retke Svetog Pisma djeci: Ti si sin / kćer moja ljubljena, u tebi mi sva milina. Ne boj se, jer Bog te je otkupio, imenom te zazvao, ti si Njegov/Njegova. Volimo pred spavanje pjevati i pjesmu na navedeni citat. Djeca brzo upijaju kroz glazbu i istine koje im prenosimo, tako se još jače utisnu u um, srca, a kada dodamo i koji plesni pokret – i tijela”.

No Mateja nam je otkrila da se okupljaju na zajedničku molitvu i s drugim obiteljima. “Unazad godinu dana, okupljamo se jednom tjedno i kroz slavljenje i meditativnu molitvu, iznosimo svoje prošnje i hvale Bogu. Ali prije svega zajedništvom pred Njim i s Njim, ostvarujemo onaj ideal prve Crkve – postajemo jedno tijelo, jedna duša. Zaista to osjećamo i ti naši molitveni susreti zajednice ‘Srce Marijino‘, su uz nedjeljnu svetu misu, duša našeg tjedna. Kroz zajednicu imamo priliku i služiti u župi, gradu, drugim župama… Tako da iako u malom gradu, živimo veliko poslanje naše divne Majke Crkve”, otkrila je.

Molitvena zajednica Srce Marijino/ Privatni album

Mateja i Ivan su prije četiri godine vrevu zagrebačkih ulica zamijenili mirnim virovitičkim ulicama i svima preporučuju da se ohrabre na život u manjim mjestima jer ‘usporeniji život vraća čar toplog obiteljskog i društvenog života‘. 

Odgoj djece

Na pitanje koliki izazov je u današnjem vremenu odgajati djecu odgovorila je: “Izazova je uvijek bilo i uvijek će biti, ali na način koji mi biramo živjeti svoj brak i roditeljstvo, ulijeva mi potpuni mir za našu djecu. Mi dajemo sve od sebe već sada, i to je jedino što možemo u konačnici. Ne bojimo se za njihovo sutra dok god ih volimo i učimo da ih Bog voli još i više”.

Mlađi članovi/Pritvatni album

Zalaganje za nerođene

U nekoliko navrata Mateja je spomenula kako je bila aktivna u raznim udrugama, a zasigurno možemo posebno istaknuti njezino zalaganje za nerođene. “Za vrijeme studiranja, uključila sam se u prolife pokret kroz volontiranje u 40 dana za život, pa sam se u jednom trenu i upustila s prijateljima u osnivanje prolife udruge za mlade ‘Studenti za život Hrvatska‘. Moram priznati da je to bila jedna od avantura života koja me učila da život nije dovoljno ljubiti samo riječima. Ivan i ja smo kao djevojka i mladić, pa kasnije i zaručnici, provodili mnoge sate u molitvi pred bolnicom za nerođene i volontirali u timu 40 dana. Baš na jednoj našoj tribini o udomiteljstvu, u naše srce je posijan poziv za tim. Kao da se ulila nadnaravna ljubav za tu rođenu, a napuštenu dječicu.

Baš na jednoj našoj tribini o udomiteljstvu, u naše srce je posijan poziv za tim. Kao da se ulila nadnaravna ljubav za tu rođenu, a napuštenu dječicu…

Mama Mateja živi svoje čežnje/Privatni album

Posebna je to priča za jedan novi članak, ali istaknula bi samo da vjerujem da svatko od nas, na sebi prigodan način, može dati doprinos pobjedi života u bitki protiv nasilne smrti pobačajem, i drugih prekida života naizgled u ime slobode, a zapravo u ime smrti. Kultura života nudi svakome priliku da bude dio te pobjede. Trenutno nisam aktivna ni u jednoj prolife udruzi, jer je sezona drugih načina širenja Kraljevstva Života, ali znam da je istovremeno svaki moj doprinos formaciji žena, majki, djece, brakova, obitelji kroz aktivnosti u koje se dajem, doprinos kulturi života koja je odgovornost svih nas koji živim”, posvjedočila je.

Prolife od malih nogu/Privatni album

Želja nam je da ove priče budu na poticaj svima nama, ali i naša sugovornica je istaknula da se nada kako će njezino svjedočanstvo biti na poticaj i ohrabrenje čitateljima. Kazala je kako uvijek dok svjedoči strepi da ne ostavi dovoljno realnu sliku što je jako važno i jedino ispravno kod svjedočanstva. 

Ali na kraju, znajte da je vaša priča vaš jedinstven put svetosti i sve odluke donosite uz Srce Marijino i Isusovo, dva utočišta grešnika, i iz krila Očeva – koje je za vas uvijek otvoreno.

“Budite Božji prijatelji, često pod Njegovim nogama slušajući Riječ, još češće naslonjeni na Njegove grudi, osluškujući ritam Srca. Sve što ste pročitali, a dobro je, neka vas nadahne. Sve naše slabosti koje sam jednako pokušala istaknuti, uzmite kao pouku. Ali na kraju, znajte da je vaša priča vaš jedinstven put svetosti i sve odluke donosite uz Srce Marijino i Isusovo, dva utočišta grešnika, i iz krila Očeva – koje je za vas uvijek otvoreno. I budite radosni”, poručila je.