Pogrešni oblici zabave i zlouporaba slobodnog vremena mogu nas lako odvesti u grijeh. Nadaleko poznata izreka: "Besposlica je đavolja radionica" krije mnogo mudrosti, a u nastavku Vam donosimo primjere nekih svetaca koji su zbog dosade postali jedni od najgorljivijih Kristovih "vojnika", ili pak nastojali izbjeći dosadu pružajući zanimljive sadržaje onima za koje su brinuli.
To tim više što shvaćate ovaj čas: vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo.
Rimljanima 13,11
Jedno od najvažnijih obraćenja u povijesti Crkve dogodilo se djelomično kao rezultat problema s kojim se većina nas suočila: dosade. To je priča o utemeljitelju isusovaca: svetom Ignaciju Loyolskom, piše Joseph M. Esper s portala Catholic Exchange.
Najmlađi od jedanaestero djece, Ignacije je rođen 1491. u dvorcu Loyola u Španjolskoj u staroj plemićkoj obitelji. Kao mladić sanjao je o vojničkoj slavi i stvaranju imena. Tijekom rata s Francuskom, dok su Ignacije i drugi španjolski vojnici branili grad Pamplonu, topovska kugla mu je ozlijedila nogu, pa je Ignacije poslan kući na oporavak. Vezan za krevet, razumljivo je da mu je bilo dosadno i tražio je nešto za čitanje – po mogućnosti knjigu romantičnih priča. Ništa nije pronađeno osim knjige života svetaca – jedva da je Ignacija to zanimalo.
Svatko, koliko god mu život bio “dosadan”, ima potencijal da postane svetac.
Ipak, počeo je čitati, isprva samo da krati vrijeme, a dok je čitao, sve više ga je zanimao, a potom i nadahnjivao život svetaca. Njegove snove o vojnoj slavi i dvorskim počastima ubrzo je zamijenila žarka želja da postane Kristov vojnik – i na kraju, nakon mnogih kušnji i mnogo duhovnog rasta, Ignacije Loyolski postao je jedan od najvećih svetaca Crkve i utemeljitelj jednog od njezinih najvažnijih vjerskih redova.
Sveta Terezija i Sveti Ivan Bosco
Malo dosade promijenilo je povijest. To nas ne bi trebalo iznenaditi, jer Bog je u stanju upotrijebiti gotovo svako iskustvo da nam pomogne rasti u svetosti, bez obzira koliko jednostavno ili svjetovno bilo. Svetica koja je tu istinu razumjela možda bolje od bilo koje druge bila je sveta Terezija iz Lisieuxa, poznata nam kao Mali Cvjetić. Devet godina koje je provela u samostanu do svoje smrti 1897. u dobi od dvadeset četiri godine bilo je bez događaja i obično, ali i herojski – jer je sve činila, i sve je trpjela, sa najviše moguće ljubavi. Terezija je ovo nazvala svojim “malim putem”. Prepoznala je da veličina u Božjim očima ne dolazi od činjenja herojskih djela, već od otvaranja ljubavi što je potpunije moguće. Svatko, koliko god mu život bio “dosadan”, ima potencijal da postane svetac.
Najbolji način da izbjegnemo dosadu je da dobro iskoristimo svoj život, ne samo u poslu, već i u zabavi. Pogrešni oblici zabave i zlouporaba slobodnog vremena mogu nas lako odvesti u grijeh; nadaleko poznata izreka: “Besposlica je đavolja radionica” krije mnogo mudrosti. Tu je istinu posebno dobro razumio sveti Ivan Bosco, talijanski svećenik iz devetnaestog stoljeća koji je proveo život radeći s dječacima delinkventima. Nije bilo dovoljno, znao je, pružiti im obrazovanje i posao; također je bilo potrebno te stvari — uključujući vjeronauk — učiniti zanimljivima i privlačnima. On i njegovi drugovi uložili su velike napore da osiguraju zdrave i ugodne aktivnosti za dječake o kojima skrbe.
Naši životi na Nebu sigurno neće biti dosadni, i – sve dok Gospodinovu volju stavljamo na prvo mjesto – Bogu je drago kada i život na Njegovoj zemlji smatramo zanimljivim i ugodnim.
Sličan pristup koristio je i jedan od suvremenika sv. Ivana Bosca, španjolski svećenik bl. Emmanuel Domingo Y Sol. Kao dio svog rada s mladima, izgradio je kazalište i sportsku arenu za rekreaciju – jer je znao da zanimljive, korisne aktivnosti ne dopuštaju grijehu i iskušenju mnogo veći utjecaj na naše živote.
Ova spoznaja ostaje istinita i danas; bez obzira jesmo li zaduženi za druge ili samo za svoju dušu, trebali bismo nastojati činiti samo one stvari koje će pomoći – ili barem ne ometati – naš duhovni rast. Naši životi na Nebu sigurno neće biti dosadni, i – sve dok Gospodinovu volju stavljamo na prvo mjesto – Bogu je drago kada i život na Njegovoj zemlji smatramo zanimljivim i ugodnim.
Za daljnje razmišljanje
“Malo duša razumije što bi Bog postigao u njima kada bi mu se bezrezervno prepustile i kada bi dopustile da ih njegova milost oblikuje u skladu s tim.” — Sveti Ignacije Loyolski
“Oni koji ljube Boga naći će zadovoljstvo u svemu; oni koji ne ljube Boga nikada neće pronaći pravo zadovoljstvo ni u čemu.” — Sveti Alfons Liguori
“Nebo će pokazati mnogo više raznolikosti od pakla.” — C. S. Lewis (Dakle, “zabranjeni plodovi” koji nas iskušavaju i koji se čine tako privlačnim nisu samo duhovno opasni; dugoročno gledano, oni su zapravo manje zanimljivi i uvjerljivi od slave i misterija Božjeg kraljevstva.)
Nešto što biste mogli isprobati
Prema nadbiskupu Fultonu J. Sheenu, “Ako želite što god Bog želi, uvijek ćete imati upravo ono što želite. Kad želiš bilo što drugo, nisi sretan prije nego to dobiješ, a kad dobiješ, ne želiš to. Zato ste danas ‘gore’, a sutra ‘dolje’. Nikada nećete biti sretni ako vaša sreća ovisi o tome da dobijete samo ono što želite. Promijenite fokus. Nabavite novi centar. Čeznite za onim što Bog hoće, i radost vašu nitko vam neće uzeti.” Dakle, možete pronaći ispunjenje (i, zapravo, zdravo uzbuđenje) samo pomicanjem fokusa sa sebe i svojih želja na Boga.
Kada živite u sebi, odsječeni od drugih ljudi, nije iznenađenje da vam postane dosadno. Često je lijek za dosadu misliti na druge umjesto na sebe – učiniti uslugu, pružiti ruku ili iznenaditi nekoga na brižan način.
Molitva
Gospodine, kad mi je dosadno,
pomozi mi da mislim na Tebe
sa zahvalnošću i radošću,
i misliti na druge
s poštovanjem i brigom.
Neka ne budem egocentričan,
već viš otvoren ljepoti Tvoga stvorenja.
Neka me sva moja iskustva,
dovedu do dublje svijesti
Tvoje prisutnosti
i do većeg osjećaja
zahvalnosti za Tvoje darove. Amen.