Pogrešni oblici zabave i zlouporaba slobodnog vremena mogu nas lako odvesti u grijeh. Nadaleko poznata izreka: "Besposlica je đavolja radionica" krije mnogo mudrosti, a u nastavku Vam donosimo primjere nekih svetaca koji su zbog dosade postali jedni od najgorljivijih Kristovih "vojnika", ili pak nastojali izbjeći dosadu pružajući zanimljive sadržaje onima za koje su brinuli.

Uhvati se u koštac s nemirom, kreni raspetljavati to klupko koje se zapetljalo u tvome biću. Bježanje samo veže nove čvorove i odgađa problem.

Najraniji dokazi koje imamo o ljudskom životu pokazuju duboku zainteresiranost za sveto, posebno ona ritualna mjesta povezana s našim prijelaskom s ovog svijeta na drugi. G.K. Chesterton nikada se nije mogao načuditi dokazima tako dubokog poštovanja prema svetom pronađenom u najranijim tragovima ljudskog života na zemlji. Naši su preci žarko željeli upoznati transcendentnog Drugog, vidjeti Njegovo lice. Njihovi su idoli bili izrazi, ma kako neuredni, želje zapisane u DNK svih ljudi da vide Božje lice.

Često dosada ima negativnu konotaciju i radije bismo je izbjegli.. Ali što ako sadrži lekciju koja nam je potrebna za sretan život? Naša dosada je nusprodukt našeg odvajanja od svijeta oko nas. Više nam nije zadovoljstvo slušati ptičju pjesmu i osjećati zadovoljstvo dubokim udahom.

Naš kršćanski život obrednom krepošću obilježen je euharistijom. Obredi uređuju naše postojanje: oni kontroliraju protok vremena. „Ali ako budeš dolazio kad ti padne na pamet, nikada neću znati za koji sat da spremim svoje srce…Potrebni su čitavi obredi za to.” “Što je to obred?” upita Mali princ. “I to je nešto što se davno zaboravilo”, reče lisica. “To je ono što čini da se jedan dan razlikuje od drugog, jedan sat od drugih sati."