Ohrabrenje s uskrsnoga dežurstva: Bez vjere ne znam kako bih podnosila svakodnevne križeve

Vojnikinja Nikolina Pavić, koja je na Hrvatskom katoličkom sveučilištu završila povijest, ističe da je vojni poziv kod nje od malena bio prisutan. „Od malih nogu vjera i domoljublje prožimali su moje odnose u obitelji, ali i u društvu koje me je oblikovalo. Te osjećaje i vrijednosti usadila mi je moja obitelj i društvo s kojim sam provela pet godina studija povijesti“, navodi vojnikinja Pavić, koja je za Uskrs bila dežurna u Vojarni pukovnika Predraga Matanovića.

„Za vrijeme studija obećala sam sebi da ću kada završim studij otići odslužiti dragovoljni vojni rok. Nakon ta dva mjeseca spoznala sam da je to poziv kojim se želim baviti. Mjesto na kojem sam se osjećala ispunjeno, ostvareno i da to što radim ima smisla.“

Nadalje povjesničarka i vojnikinja Pavić ističe: „U tom pozivu za mene kao vjernicu ima dosta kušnja, naučila sam ih prihvatiti, jer drugačije ne bi bilo moguće. Na to sam pristala prije odabira ovoga poziva, kao na primjer obavljanje zadaća za vrijeme velikih blagdana. No to je taj moj križ koji, kada ga prihvatim, s lakoćom podnesem kao žrtvu.“

U tom pozivu za mene kao vjernicu ima dosta kušnja, naučila sam ih prihvatiti, jer drugačije ne bi bilo moguće.

Zašto su kršćani nesretni i žive u strahu?

„Svakodnevno bivam svjesna da je Isus živ i da je sveprisutan. Bez te vjere da je on tu s nama i za nas ne znam kako bih podnosila svakodnevne križeve i sve što mi je stavljeno na moj put. Važnost shvaćanja Isusova uskrsnuća možemo primijeniti u svakodnevnom životu. Danas su mnogi kršćani nesretni i žive u strahu, a time ne shvaćaju tu prisutnost i Božju ljubav. Bit je u predanju Bogu jer nije sve na nama. Kako kaže jedan od mojih najdražih citata svetoga oca Pija: ‚Pobrinut će se Bog da sve stvari dođu na svoje mjesto.‘

To je taj moj križ koji, kada ga prihvatim, s lakoćom podnesem kao žrtvu.

To je moja nit vodilja kroz život, a posebno kroz vojnički poziv. Jer tko zna što me sve u budućnosti još čeka, ali dan po dan i s pouzdanjem u Boga ostvarujem se kao osoba u svom pozivu. U življenju u vjeri oslonac su mi sakramenti, misa, no Boga pronalazim i u dragim i voljenim osobama, u svojoj obitelji i na kraju u ljubavi prema domovini“, svjedoči hrvatska vojnikinja Pavić.

Nit vodilja – Pobrinut će se Bog da sve stvari dođu na svoje mjesto.

Ostatak uskrsnog nadahnuća i svjedočanstvo vojnog kapelana vlč. Branka Čegelja, koji je organizirao prvi vojnički planinarski križni put za pripadnike vojne kapelanije sv. Ilije proroka u Petrinji, pročitajte na mrežnoj stranici Glasa Koncila.

Često ostanem iznenađen koliku vjeru imaju ti ljudi koji često izgledaju kao grubijani.

Vlč. Branko navodi da vojsci, policiji i braniteljima s kojima se susreće i s kojima radi govori o Isusu. „Isusu koji dolazi vladati ljubavlju, o Kralju Mironosnom koji je i danas prisutan među nama. To ponekad zna biti teško objasniti i doprijeti do onih koji imaju drugačiju sliku Isusa, ali često ostanem iznenađen koliku vjeru imaju ti ljudi koji često izgledaju kao grubijani“, istaknuo je.