Ponedjeljkom za sjećanje na mrtve u čistilištu

Ponedjeljkom bi se bilo dobro sjetiti blaženih duša u Čistilištu. Blagoslovljeni su jer je milost Božja s njima. Te duše postaju sve više i više zapaljene ljubavlju Božjom i u jedinstvu s Njim.

Carracci “Čistilište” / Foto: Wikimedia Commons

U skladu s tim, kada prolazimo ispred groblja, kada čitamo osmrtnicu ili kada vidimo pogrebnu povorku, može nam to biti poticaj na molitvu za duše u čistilištu. Svakako bismo mogli izgovoriti kratku molitvu poput: “Pokoj vječni daruj im, Gospodine! I svjetlost vječna neka im svijetli! Počivali u miru Božjem! Amen!”

Iznad svega, uvijek je dobro prisjetiti se ovih naših prijatelja, duša u čistilištu, u molitvenim trenucima i na svetoj misi koja se uvijek služi “za žive i mrtve”, piše fr. John Portavella s portala Catholic Exchange.

Utorkom našem anđelu čuvaru

S druge strane, utorak bi mogao biti posebno posvećen njegovanju bliskog odnosa s našim anđelima čuvarima. Možda biste svog anđela čuvara željeli od nježnosti zvati nekim imenom. Moglo bi vam pomoći da mu se obratite s povjerenjem. To je u skladu s onim što nam govori sveti Josemaría: „Imajte povjerenja u svog anđela čuvara. Ponašajte se prema njemu kao prema vrlo dragom prijatelju – to je on – i on će vam učiniti tisuću usluga u svakodnevnim poslovima.” I dodaje: “Kad biste se sjećali prisutnosti svog anđela čuvara i onih svojih susjeda, izbjegli biste mnoge gluposti koje ste pustili da vam promaknu u razgovoru.”

Štoviše, na ovaj isti dan, možda biste se željeli češće sjećati tog moćnog anđela zaštitnika kojeg nam je Gospodin dao, dok prolazimo kroz kušnje našeg zemaljskog boravka, kako bismo se suprotstavili đavolskom utjecaju u našoj sredini. U tome vam može pomoći molitva svetom Mihaelu.

Sv. Mihael Arkanđeo/Foto: Dario Zürchauer

Sv. Mihaele arkanđele, brani nas u boju, budi nam u pomoći protiv zloće i zasjeda đavolskih. Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo, a i ti poglavico Vojske Nebeske, sotonu i druge pakosne duhove, koji svijetom obilaze na propast duša, Božanskom krijepošću u pakao protjeraj i strovali.

Srijedom za molitvu sa svetim Josipom

Srijeda bi mogla biti dani u kojima nastojimo češće i intenzivnije komunicirati sa svetim Josipom. On nije samo vjerni hranitelj našega Gospodina Isusa Krista, djevičanski zaručnik Djevice Marije, nego je i uzor radnika, učitelj molitve i nutarnjeg života, zaštitnik umirućih, a također i zaštitnik sveopće Crkve.

Ovim posljednjim naslovom podsjećamo da je sveti Josip osobno i istinski povezan sa svakim čovjekom. On pripada tihom i nadnaravnom svijetu. Ali to ne znači da je on poput duha. Ne, on je vrlo stvaran i zainteresiran je za sve nas, jer je Isus — kojemu je pomogao u Njegovom otkupiteljskom djelu — prolio svoju Krv za cijelo čovječanstvo. On je zaista svima pun ljubavi otac. Ovako to kaže sveti Josemaría: „Sv. Josip, Kristov otac, također je vaš otac i vaš gospodar. Obratite mu se.”

I srijedom bismo mogli zazvati sv. Josipa u svim našim potrebama. U vrijeme molitve mogli smo mu se obratiti s povjerenjem, obraćajući mu posebnu pozornost. Osim toga, mogli bismo ga zamoliti da nas nauči kako ispravno komunicirati s našim Gospodinom i našom Blaženom Majkom.

Četvrtak je povezan s Euharistijom

Četvrtak je zauvijek vezan uz Svetu Euharistiju, jer ju je naš Gospodin, na Posljednjoj večeri, ustanovio u četvrtak. Ovako nam je sveti Matej, nadahnut Duhom Svetim, zabilježio ustanovljenje euharistije:

Dok su blagovali, Isus uze kruh, blagoslovi ga, razlomi ga i dade učenicima i reče: “I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: “Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje! I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: “Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha. (Mt 26,26-28)

Bila je to oproštajna večera koja je povezala stari i novi savez, kako bi sljedeći dan bio zapečaćen na križu, dragocjenom krvlju našega Gospodina. Stoga je primjereno učiniti sve da svaki četvrtak bude euharistijski dan.

Euharistija / Foto: Dario Zürchauer

Mogli bismo početi s prisustvovanjem svetoj misi, čak i ako to još ne možemo činiti drugim radnim danima. Velika je stvar biti nazočan ponovnom prikazivanju kalvarijske žrtve i dostojno primiti Kruh života na dan koji nije sveti dan obveze. U tim okolnostima uživamo dodatnu i osobnu sigurnost da Svetoj Misi ne prisustvujemo iz straha ili zahtjeva, nego iz čiste i slobodne ljubavi.

Četvrtkom bismo se mogli posvetiti molitvi ovog velikog otajstva ljubavi i ne propustiti posjetiti našeg Gospodina u Presvetom Sakramentu, tihog i često usamljenog Gosta bezbrojnih katoličkih crkava i kapela.

Osim toga, mogli bismo nastojati umnožiti izraz naše želje da ga sakramentalno primimo, recitiranjem duhovnih pričesti tijekom dana. Mnogi su smatrali korisnim korištenje jedne koju je sv. Josemaría volio i preporučio: “Želim te, Gospodine, primiti s čistoćom, poniznošću i odanošću s kojom te je primila tvoja presveta Majka, s duhom i žarom svetaca.”

Petkom za spomen muke našega Gospodina

Petkom se sjećanje na goru Kalvariju nazire visoko. Bio je petak kada je Isus bio obješen na križ za naše spasenje. Bila bi velika šteta da smo toliko zadubljeni u ovozemaljska zanimanja da nam takvo sjećanje ne bi ništa značilo. Stoga ćemo se potruditi prisjetiti ga se tijekom dana. Bez sumnje, najbolji trenutak za to bit će misna žrtva kojoj prisustvujemo. Tu se nalazimo na Golgoti, s istim Velikim svećenikom, istom Žrtvom i istom namjerom koju je Isus Krist imao u to vrijeme. To je moguće jer On, vječni Logos (Druga Osoba Presvetoga Trojstva), uvijek živi — kao Bog — u vječnosti, to jest izvan ograničenja vremena i prostora.

Foto: Dario Zürchauer/ Križni put

Ako je to u skladu s našim profesionalnim i obiteljskim dužnostima, bilo bi izvrsno petkom moliti Križni put, praksu koju je naša Majka Crkva obogatila velikodušnim oprostima. Ovako to kaže sveti Josemaría: “Križni put. Ovdje je doista snažna i plodna pobožnost! Neka vam postane navika svakog petka prelaziti na tih četrnaest točaka muke i smrti našega Gospodina. Uvjeravam vas da ćete dobiti snagu za cijeli tjedan.”

Na to je blaženi Alvaro del Portillo dodao: „Križni put nije tužna pobožnost. Mons. Escrivá je mnogo puta poučavao da kršćanska radost ima svoje korijene u obliku križa. Ako je Kristova muka put boli, ona je i put nade koji vodi do sigurne pobjede.”

Subote na čast Gospi, Mariji

Subote su oduvijek bile vezane uz našu Blaženu Majku Mariju. Kršćani nisu zaboravili tu tužnu subotu kada je tijelo Isusa Krista ležalo u grobu, a Marija je učenicima ulijevala povjerenje i pružala im veliku potporu svoje nepokolebljive vjere. U najmračnijem trenutku Marija je uistinu bila nada kršćana. Zbog toga je subota kroz stoljeća bila dan posvećen Gospi.

Bilo bi dobro da svaka subota bude marijanski dan. Mogli bismo započeti s obraćanjem posebne pažnje na našu Gospu kada joj se s povjerenjem obraćamo toga dana. Ona je Kraljica neba – to jest, najvažnija osoba u pratnji našega Gospodina. Nakon Boga dolazi Marija i ona zaslužuje našu posebnu pozornost. U skladu s tim, nakon što smo cijeli dan ponudili Svemogućem, mogli bismo poželjeti sinovski razgovarati s Djevicom Marijom, tražeći njezinu zaštitu tijekom dana.

Vrlo je poznata drevna molitva Spomeni se koju su kršćani molili bezbroj puta, a dolazi nam od svetog Bernarda iz Clairvauxa (1090. – 1153.), crkvenog naučitelja, koji je bio mnogo razmatrao o Mariji.

Foto: Dario Zürchauer/ Djevica Marija

Papa Pio XII. o pobožnosti Djevici Mariji:

Kakav slatki i Bogu najugodniji prizor kada, u večernjim satima, kršćanski dom odzvanja opetovanim hvalospjevima u čast veličanstvene Kraljice neba! Zatim molitva krunice ponovno ujedinjuje roditelje i njihovu djecu koji se vraćaju sa svojih svakodnevnih poslova i okuplja ih pred slikom Djevice u divljenja vrijednom jedinstvu srdaca. Pobožno ih sjedinjuje s odsutnima i s mrtvima.

Nadalje, papa sveti Ivan XXIII. nazvao ju je “vrlo hvalevrijednim oblikom molitve i meditacije”. Pape su svesrdno preporučile svetu krunicu i obogatile je oprostima.

Također je vrlo prikladno recitirati ili pjevati Zdravo Kraljice svake subote Gospi u čast. To je vrlo lijepa drevna molitva koja se sigurno sviđa našoj Blaženoj Majci. Kao u Zdravo Marijo, podsjećamo Djevicu Mariju na njezine veličanstvene naslove, posebno na njezino stanje kao Kraljice, i završavamo ponizno, tražeći njezinu pomoć za nas koji smo još uvijek “u ovom našem progonstvu”. To je molitva koja mora dirnuti njezino Bezgrješno Srce.

Preko s. Lucije iz Fatime, Gospa je također zatražila da s posebnom pobožnošću svetkujemo prvu subotu u pet uzastopnih mjeseci: prisustvujemo svetoj misi, primamo dostojnu pričest kao zadovoljštinu za grijehe, molimo krunicu u čast njezina Bezgrješnog Srca i molimo barem petnaest minuta meditirajući otajstva krunice. Možda bi bilo dobro živjeti ovu pobožnost svake prve subote u mjesecu.

U skladu s ovim zahtjevom, koji dolazi od same Gospe, bila bi hvalevrijedna odluka svaku prvu subotu posvetiti i širiti među našim prijateljima ljubav prema Bezgrešnom Srcu Marijinu i ponuditi oprost za grijehe koji su počinjeni diljem svijeta.

Nedjelja na čast Presvetog Trojstva

Naposljetku, uz tjedni spomendan Uskrsnuća našega Gospodina, mogli bismo posvetiti nedjelju na poseban način štovanju Presvetog Trojstva. Katekizam Katoličke Crkve naziva otajstvo Presvetog Trojstva “središnjim otajstvom kršćanske vjere i života” (234).

Ovo veliko otajstvo treba zauzimati prvo mjesto ne samo na spekulativnoj razini nego i na praktičnoj razini u životima kršćana. Dobar doprinos tome je da svaka nedjelja bude poseban dan Trojstva.

Dario Zürchauer, Presveto Trojstvo

Nedjeljom, kad god činimo znak križa, nastojmo to činiti tako da stvarno mislimo ono što govorimo: „U ime Oca i Sina i Duha Svetoga! ” Nadalje, mogli bismo u našu mentalnu molitvu unijeti ovo veliko otajstvo naše vjere, uzevši ga kao temu meditacije na nekoliko minuta.

Ovaj članak prilagođen je iz poglavlja u Mali priručnik za duhovni rast.