Isus na Zemlji javno djeluje tri godine i sve što je činio u te tri godine može se sažeti u tri dana Kristove muke. To su najbitniji dani Kristova života.

“Prije svoje muke Isus je jako dobro znao što ga čeka i zato kad razmišljamo o svojem križu, pokušajmo vidjeti što Isus čini. Prvo, Isus svjesno odlazi u Getsemanski vrt. Posve trijezan nalazi se u Getsemanskom vrtu i što čini? Ono što mi činimo svaki dan. Moli Boga da ga mimoiđe ovaj kalež ako je ikako moguće, a Bog na to šuti” rekao je fra Tomislav Glavnik, ravnatelj Hrvatskog Caritasa.

Isus je preuzeo od govornost za ono što treba učiniti.

“Iako od Boga nije dobio odgovor na svoju zamolbu, Isus svjesno odlazi prema svojem križu i odgovornosti koju ima. On svjesno prihvaća svoju muku jer ima viši cilj, a viši cilj je dati svoj život za nekoga koga jako voli. To smo mi. I ne ustručava se ništa činiti. Često znadem reći kad čitate te stranice Svetog pisma ili kad se nalazite na tom mjestu, čovjek si velika pitanja počinje postavljati. Pa kakav je to Bog koji dopušta čovjeku koji je bez grijeha i koji je nevin da trpi” objasnio je fra Tomislav.

Iz čiste ljubavi prema ljudima Bog šalje vlastitog sina da pati. Isus razumije zadaću koju ima, razumije da nosi grijehe čitavog svijeta na svojim leđima i da budućnost čovjeka ovisi o njemu.

Ravnatelj Hrvatskog Caritasa rekao je da nam jedini uzor u nošenju vlastitog križa kao kršćanima treba biti Isus Krist jer kada shvatimo kako je Isus odgovorno pristupio svom križu, shvaćamo koliko u našem duhovnom životu postoji prostora za rast i napredak.

“Kažu da sve što je lijepo, kratko traje. Dokle god vjerujemo da je tomu tako u životu će nam biti teško jer kalkulaciju nismo izračunali na ispravan način. U životu je zapravo obrnuto, sve što je ružno kratko traje i toga se nakon nekog vremena ne sjećamo, a ono što je lijepo ostaje”, kazao je fra Tomislav.

Krist u Getsemantskom vrtu prihvaća odgovornost. Svjestan je što čini, zna zašto to radi, ali onda kaže neka bude volja Tvoja.

Kako je to lijepo kad se čovjek i vjernik može opustiti i reći neka bude volja Tvoja.

Fra Tomislav objasnio je da nas naš ljudski um uči da smo mi ti koji znamo okvire ponašanja kad u životu dođu krize i problemi i tada već imamo gotove odgovore što ne ostavlja mjesta za Božju volju u našem životu.

Naglasio je i da nam korizma daje mogućnost da promijenimo optiku. Svaka korizma nama vjernicima je kao jedna kratka proba sažetog cijelog ljudskog života. Rođenje nam može biti čista srijeda. A kraj života nam je Veliki petak. I u četrdeset dana prođe sve i djelovanje i muka. I smrt. I onda, sve smo uložili u to da budemo radosni na Uskrs i zato je to vježbanje koje činimo prolaz kroz cijeli naš život gdje nam Gospodin daje mogućnost da si na Veliki petak postavimo jedno pitanje, a to je: „Da sada umrem, kamo bih otišao?“

“Odgovor uvijek mora biti u raj. Ako nisam sretan i zadovoljan samim sobom na koncu korizme, to nije dobro. Ali Crkva nama kao vjernicima opet nudi, nudi korizmu slijedeću godinu. Kao da uvijek daje šansu. Pođimo ispočetka, radimo na sebi da budemo sretni onime što jesmo i kako živimo. Ako ne osjećamo sreću na svom životnim putom kojeg živimo, vjerujte da to nije volja Božja”, rekao je fra Tomislav Glavnik.

Budimo ustrajni braćo i sestre.

Potaknuo je sve vjernike da korizmu treba iskoristiti kao jednu pogodnost koja nam nudi da napravimo zahvat u svojem životu. A prvi zahvat koji trebamo napraviti je ne stidjeti se svoga križa. Ne odbacivati svoj križ, ne opravdavati se nego preuzeti odgovornost, a odgovornost preuzimamo prvenstveno molitvom.

“Treba moliti za snagu da budete u istini. Da nam Bog daje snagu i da nam naš križ bude sredstvo kako doći u nebo, kako ne odustati. Budimo ustrajni braćo i sestre”, zaključio je ravnatelj Hrvatskog Caritasa, fra Tomislav Glavnik.

Cijelo razmišljanje fra Tomislava Glavnika možete poslušati ovdje:

https://youtu.be/3NC237cmFqM