Moralni teolog dr. sc. don Damir Šehić naglasio je da Crkva, od samih početaka, nema problema s krštenjem djece i, osim odraslih, oduvijek krsti i djecu. Pritom se djeci ne oduzima nikakva sloboda. Potom je podsjetio: “U kanonskom pravu možemo primijetiti pravni minimum iz kojega sve proizlazi, kanon 868, koji govori upravo o tome da roditelji, ili barem jedan od njih, dovodi dijete na krštenje. Traži se i minimum osnovane nade da će to dijete, nakon krštenja, biti odgajano u vjeri. Veliki je izazov, osim na teologiji, i na pastoralnim djelatnicima i onima koji pripremaju za krštenje. Oni bi morali u svojoj savjesti biti sigurni u postojanje osnovane nade da će se dijete postupno dovesti do spoznaje milosti krštenja.”

Župnik Župe sv. Josipa na zagrebačkoj Trešnjevci vlč. Damir Ocvirk objasnio je ulogu roditelja i kumova u krštenju djeteta. Roditelji se obvezuju otvoriti daru života i odgoju djeteta u vjeri, a kumovi preuzimaju obavezu pomoći roditeljima u toj zadaći. Kako je rekao, za krštenje se traži i preduvjet – postojanje opravdane nade da će dijete biti odgajano u vjeri.

Uloga roditelja je dovesti dijete do vječnoga spasenja, ništa manje. Da bi to mogli, roditelji moraju i poznavati i živjeti otajstvo vjere, a Crkva im pritom može biti pomoćnica.

Silno bogatstvo sakramenta krštenja

Tajnica Malog tečaja kršćanstva Kursiljo Ivana Šarušić podijelila je svoje iskustvo supruge i majke četvero djece. Ističući kako je ne tako davno sama postala svjesna bogatstva milosti krštenja naglasila je da, više od svega, želi svojoj djeci prenijeti tu svijest i to iskustvo.

Vlč. Ocvirk dodao je da mnogima krstitke, uistinu nelogično, često budu “važnije” od sakramenta krštenja. Na pitanje o tome kako provjerava vjersko stanje roditelja koji traže krštenje, podsjetio je da “rubrike podrazumijevaju različita pitanja o bračnom statusu, vjerskoj pripadnosti i drugo te nužno posvjedočenje za kuma, a zapravo je važno iskustvo proživljenosti milosti krštenja.”

Don Damir Šehić je podsjetio da je traženje krštenja za djecu koja žive s istospolnim parovima udar na strukturu obitelji: “U kontekstu duge tradicije, Crkva promatra obitelj kao zajednicu muškarca i žene. O pitanju gender ideologije Crkva je u zadnje vrijeme jako puno govorila.

Gender ideologija zasigurno je udar na samu strukturu obitelji, ali i na samo dijete koje se nalazi usred borbe oko nečijih “prava”.

Možemo reći da dijete može biti izmanipulirano upravo u tom kontekstu, budući da se preko djeteta žele postići pojedina prava i legitimirati neki status, da sve može biti obitelj. Naglasak mora biti na dobrobiti djeteta, i to u ambijentu u kojemu je zajamčena njegov najprirodniji odgoj, a to je obitelj ili ambijent najsličniji obitelji.

Zašto krštenje za dijete traži istospolni par?

Odgovarajući na pitanje o motivaciji nedavnog traženja istospolnog para za krštenje “svoga” djeteta, don Damir Šehić spomenuo je dogmatski, pravni i pastoralni vid. “Dogmatski gledano, svako dijete ima pravo na krštenje, ali za to se mora osigurati i neke pravne i pastoralne uvjete. Svojim stilom života osobe koje aktivno žive u istospolnim zajednicama delegitimiraju se za krštenje djeteta, jer idu protiv naravi”, poručio je dr. sc. Šehić.

Sakramenti nisu vlasništvo Crkve, nego su joj povjereni na upravljanje.

Vlč. Ocvirk zaključio je da djeca u svojoj obitelji svakako mogu biti – a često i jesu – apostoli, ali odgoda krštenja može biti prilika za ozbiljniji navještaj Evanđelja cijeloj obitelji. U emisiji je istaknuto kako je izrazito agresivna LGBT propaganda dijete u nedavnom tzv. “riječkom slučaju” iskoristila za nametanje svoje ideologije te da nije diskriminacija ako Crkva inzistira da je brak samo zajednica muškarca i žene.

Sugovornici su upozorili i da nitko nema “pravo” biti član Crkve. Iako se Crkvu prikazuje kao onu koja diskriminira, odgovor na napade ne treba biti defenzivan i ne mora se uvijek ispričavati, nego Radosnu vijest moramo naviještati svima koji žele slušati, jedan je od zaključaka emisije.