Ako promislimo koliko su naši očevi bili angažirani oko djece i kućanskih poslova i koliko su oko toga angažirani današnji tate, ustvrdit ćemo kako je napokon došlo vrijeme pravilnoga vrednovanja figure oca, piše dr. Irena Sever Globan s Hrvatskog katoličkog sveučilišta u tekstu naslova „Očinstvo kada i majke odlaze u ‘lov’” te nastavlja:

Vidjeti tatu kako odvodi dijete liječniku, suvereno mijenja pelene svojega novorođenčeta ili ga hrani na bočicu, više nije iznimka koja potvrđuje pravilo. Sudeći prema nekim istraživanjima i objavama na društvenim mrežama, u tome prednjače švedski očevi koji se nerijetko koriste povlasticom odlaska na rodiljne dopuste (tzv. latte dads).

Mogućnost da se samostalno brinu o dojenčetu i ponašaju se kao »prave mame« dok su prave majke na poslu, opisuju kao neprocjenjivo iskustvo. Jedno američko istraživanje pokazalo je da očevi provedu oko osam sati tjedno u brizi oko djece ili triput više negoli su to činili očevi 1965. godine.

Nedavno sam čitala članak jednoga hrvatskog psihijatra u kojemu promišlja o svojevrsnoj reviziji očinstva nazivajući suvremenog oca »otac-majka«, a majku »majka-otac«. To bi u prijevodu značilo da su majka i otac potpuno ravnopravni, emancipirani i suodgovorni roditelji, što je golem plus za zdrav psihofizički razvoj djece, ali i emotivnu stabilnost bračnih drugova, smatra ova komunikologinja.

Vidjeti tatu kako odvodi dijete liječniku, suvereno mijenja pelene svojega novorođenčeta ili ga hrani na bočicu, više nije iznimka koja potvrđuje pravilo

Između ostalog, navodi: Prije spomenuto američko istraživanje pokazalo je da majke i dalje provode gotovo dvostruko više vremena u skrbi oko doma i djece od svojih partnera. Često razgovaram s mladim poslovno uspješnim mamama o tome kako usklađuju obiteljske i poslovne obveze te jednako tako često čujem da se osjećaju fizički i emocionalno iscrpljenima i da im je teško zadovoljiti očekivanja koja se pred njih stavljaju na radnome mjestu i kod kuće.

To ne znači da očevi nisu aktivno uključeni u brigu oko djece, da neće otići u trgovinu s popisom namirnica koji je supruga pripremila ili objesiti rublje, međutim, od majki se i dalje očekuje da budu glavni organizator obiteljskih aktivnosti, daju upute i zamole za »pomoć« – jednom riječju, one se mentalno i emotivno brinu za gotovo sve sfere obiteljskog života. (…)

Koliko očeva poznajete koji znaju konfekcijski broj odjeće svoje djece

Naslovnica Kane za ožujak

Koliko očeva poznajete koji znaju konfekcijski broj odjeće svoje djece? Nerijetko od mladih majki čujem priče poput ove: »Kada se vratim kući trčeći s posla, ne stignem se pravo niti izuti, a već krenem kuhati, prati, igrati se s djecom i obavljati niz drugih kućanskih poslova. Kada djeca zaspe, pospremim stan, pripremim im sve za sljedeći dan i, ako mi ostane koji atom snage, nastavljam s pisanjem disertacije ili ustanem u 4 ujutro kako bih se posvetila znanstvenom radu.

Moj partner, brižan otac i dobar suprug, ležerno dođe kući (možda je usput stao i na koje pivo s prijateljem), posjeti kupaonicu u kojoj se zadrži toliko da pokatkad pokucam provjeriti nije li se pokliznuo na mokru pločicu, odmori se ako je iscrpljen ili sjedne za računalo kako bi završio ono što nije uspio završiti u uredu, nakon toga se poigra s djecom i da, ako ga nešto zamolim, to i učini: napravi večeru, napiše zadaću s kćeri, usisa… (…)

U vremenu zajedničkog »lova«, za mlade majke ne bi trebao biti luksuz istuširati se jednom na dan, otići s prijateljicama na kavu dvaput mjesečno ili posjetiti frizera jednom u tri mjeseca. Do sada još nisam čula da se i tate žale kako to isto ne stignu (doduše, njihov san možda nije otići frizeru). (…)

Otkako sam postala majkom, često pitanje koje mi ljudi postavljaju jest »pomaže li ti suprug oko djeteta i kuće?«. I dok njihovo pitanje odražava svijest o važnosti sudjelovanja oca oko djeteta i doma, ono suptilno sugerira da, kada se muškarci i bave kućanskim poslovima, time zapravo »pomažu« ženi koja mora držati »sva četiri« zida kuće.

Irena Sever Globan

Pomažemo nekomu kada umjesto njega nešto činimo, kada mu zbog naše plemenitosti želimo olakšati u nečemu što je primarno njegova zadaća i za to pokatkad očekujemo zahvalnost. Nikada nisam čula da se muškarcu postavlja isto pitanje: »Pomaže li ti supruga oko djece i rublja?« Stoga je moj odgovor znatiželjnicima taj da mi moj suprug ne pomaže jer, kada se bavi djecom i kućanskim poslovima, time ne čini uslugu meni već na sebe preuzima svoj dio na koji se obvezao odlukom za brak i obitelj. (…)

Čitav tekst, njegov veći dio, komunikologinje Irene Sever Globan, docentice na Odjelu za komunikologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta i majke dvoje djece, možete pročitati u najnovijem broju Kane, za mjesec ožujak, u kojoj je vrlo primjetna nova uređivačka politika kojom se želi zainteresirati i mlade bračne parove za ovu našu najdugovječniju kršćansku obiteljsku reviju.

Kana je plod Drugog vatikanskog sabora i uvijek se trudila iščitavati znakove vremena. Vrijedni autori – poput Tončija Tadića, fra Darka Teperta, Nikole Kuzmičića, Josipa Grbca, fra Bone Zvonimira Šagija i drugi – otvaraju važne teme i ulaze u vrlo aktualne problematike.