Nakon što je 24. svibnja 2015. godine objavljena prva socijalna enciklika pape Franje “Laudato si”, mjesec svibanj je u Katoličkoj Crkvi na osobit način obilježen upravo tom socijalnom enciklikom koja poziva na očuvanje zajedničkoga nam doma, zemlje, koja je u opasnosti većoj nego što smo po našem svakidašnjem načinu života toga stvarno svjesni. 

Posebnu pozornost u svibnju zauzima inicijativa pod nazivom “Tjedan Laudato si’”. Riječ je o inicijativi pape Franje i nadležnih institucija iz Vatikana, a koordinirana je od Dikasterija za cjeloviti ljudski razvoj. Do sada su održana tri “Tjedna Laudato si’” i to 2016., 2020. i 2021. godine. U sjećanju su nam posljednja dva “Tjedna Laudato si’”: svibanj 2020. godine, kada se ujedno i slavila peta obljetnica od objavljivanja toga važnog crkvenog dokumenta, a papa Franjo je tom prigodom proglasio i “Posebnu godinu obljetnice Laudato si’”.  

“Tjednom Laudato si’” u svibnju 2021. godine završila je “Posebna godina posvećena Laudato si’” i pokrenuta je jedna potpuno nova inicijativa pod nazivom “Akcijska platforma Laudato si’” s trajanjem od sedam godina. 

Dakle, u razmjerno kratkom vremenu socijalna enciklika pape Franje “Laudato si” je postala inspiracijom brojnih inicijativa kako na razini opće Crkve tako i u pojedinim krajevnim Crkvama. Važno je naglasiti da svaka od spomenutih inicijativa ima za cilj “spustiti se” na niže razine u krajevne Crkve, Biskupske konferencije, biskupije, župe, udruge vjernika laika… To, drugim riječima, znači da bi se slične inicijative koje se na razini opće Crkve događaju svakoga dana toga Tjedna posvećenog “Laudato si’” , trebale događati i u našim (nad)biskupijama, župama, u društvima vjernika laika… Ograničenja povezana s pandemijom Covida – 19 to su velikim dijelom onemogućila 2020. i 2021. godine. Ove, 2022. godine, kada su praktično ukinuta sva ograničenja povezana pandemijom Covida – 19, prigoda je da se barem neke inicijative sprovedu i u Crkvi u Hrvatskoj.

Stoga je potrebno podsjetiti da se ovogodišnji “Tjedan Laudato si’” održava od nedjelje 22. svibnja do nedjelje 29. svibnja. Tema ili moto pod kojim se održavaju različite aktivnosti glasi: “Slušati- osluškivati zajedno i hodati zajedno”. Nadahnuće za aktivnosti koje će se održavati svakoga dana toga Tjedna dolazi iz socijalne enciklike “Laudato si’”, a glasi: “Ujediniti ljudsku obitelj kako bismo zaštitili našu zajedničku kuću” (LS 13). 

Na općoj, svjetskoj razini, raspravljati će se o tome  što mogu katolici činiti u odnosu na očuvanje bioraznolikosti, na vapaje siromašnih, na odgoj za eko-duhovnost… Istodobno se katolici na lokalnoj razini, to jest na razini biskupija, župa, vjerničkih udruga pozivaju da dadnu svoj specifični doprinos u različitim aktivnostima u kojima će se primjenjivati poticaji iz enciklike “Laudato si’”. 

U najavi ovogodišnjega “Tjedna Laudato si’” naglašava se da je to prigoda u kojoj se oko 1,3 milijarde katolika na svijetu mogu ujediniti kako bi dali svoj nezamjenjivi doprinos spašavanju od samouništenja zajedničkoga nam doma, svijeta u kojem živimo. Riječ je o specifičnom doprinosu vjernika, katolika u spašavanju od klimatske i ekološke krize. Katolička Crkva, naime, obuhvaća skoro petinu svjetske populacije a organizirana je u 220.000 župa po cijelome svijetu. To je veliki organizacijski potencijal koji ne posjeduje nijedna druga religijska, vjerska ili civilna organizacija. 

Premda je to činjenično tako, to jest da je Katolička Crkva u svijetu iznimno organizirana, ostaje temeljno pitanje koje se na osobit način odnosi i na katolike Hrvate, a glasi: Koliko je u životu katolika Hrvata prisutna svijest da je ekološka tematika i, nadasve, konkretno zauzimanje i briga oko očuvanja okoliša također dio našega vjerskoga života? 

Odgovor na to pitanje je ujedno kompliciran i jednostavan. Kompliciran jer nemamo socioloških istraživanja koja bi mogla ponuditi odgovor. Jednostavan: Kada bi katolici u svijetu, a onda i katolici Hrvati, zabrinjavajući ekološku situaciju shvaćali kao pitanje vjere, odnosno dio njihova vjerskoga života tada bi bili puno aktivniji u zaštiti zajedničkoga nam doma, zemlje na kojoj živimo.  Ovdje je, zapravo, riječ o socijalnoj dimenziji vjere koja je sastavni dio našega vjerničkoga života kao i individualna dimenzija vjere. 

Stoga papa Franjo s pravom proročkim glasom poziva na suradnju u brizi za zajedničku nam kuću, koja je ozbiljno ugrožena, a može biti sačuvana samo ako svatko od nas dadne svoj nezamjenjivi doprinos. 

Mons. prof. dr. sc. Stjepan Baloban, pročelnik Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK i profesor socijalnog nauka Crkve i moralne teologije na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu.