"Često drugi trebaju našu pomoć. Ne savjete, tumačenja, ne da ih naučimo da rade kako mi mislimo da je najbolje za njih. Već da ih primimo za ruku, da ih stavimo na ramena i nosimo. Isto kako je učinio Isus za nas. Ponio je sve naše grijehe, naše slabosti i boli. Ponio je sve naše križeve na svoj križ. Sve nas je "odšlepao" iz krivih struja, ponio nas je na ramenima preko mora naših strahova u sigurne plićake. Jer smo djeca velikog Boga", piše na društvenim mrežama karmelićanin Krešimir Josip Bahmec.
Moja majka je naučila plivati prije nekoliko godina. Više je to plutanje nego plivanje. Danas je bila jaka struja i vidio sam da je neuobičajeno daleko. Doplivao sam do nje da joj budem blizu. Nakon nekog vremena rekla mi je da je umorna i zamolila me da je “odšlepam” do obale.
Nastojao sam joj objasniti i pokazati kako treba imati položaj tijela i što treba raditi da bi pravilno i sigurno plivala i doplivalala sama do obale. Blago mi je odgovorila i podsjetila me kako me je na ramenima nosila kao malenog dječaka u moru do moga plićaka jer sam se bojao mora. I dodala tiho da joj samo dam ruku.
Blago mi je odgovorila i podsjetila me kako me je na ramenima nosila kao malenog dječaka u moru do moga plićaka jer sam se bojao mora. I dodala tiho da joj samo dam ruku.
Primio sam njenu staru i vrijednu ruku i došli smo brzo do obale. Čudila se kako sam ju brzo i lako “odšlepao” i pitala kako. Lako je bilo jer je moja majka. Brzo jer je ljubav. Ali ni blizu lakoći i ljubavi kojoj me nosila na ramenima preko mora dok sam bio dječak. Ni blizu.
Lako je bilo jer je moja majka. Brzo jer je ljubav.
Često drugi trebaju našu pomoć. Ne savjete, tumačenja, ne da ih naučimo da rade kako mi mislimo da je najbolje za njih. Već da ih primimo za ruku, da ih stavimo na ramena i nosimo. Isto kako je učinio Isus za nas. Ponio je sve naše grijehe, naše slabosti i boli. Ponio je sve naše križeve na svoj križ. Sve nas je “odšlepao” iz krivih struja, ponio nas je na ramenima preko mora naših strahova u sigurne plićake. Jer smo djeca velikog Boga.
Sve nas je “odšlepao” iz krivih struja, ponio nas je na ramenima preko mora naših strahova u sigurne plićake. Jer smo djeca velikog Boga.
Isto trebamo činiti jedni drugima. Molitvom, blizinom, pomoći bez uvjeta i opcija. Molimo, blagoslivljajmo, preporučujmo druge u mise.