Ujutro, kad se probudim, odluka je uvijek ista – u svakoj situaciji truditi se dati sve od sebe, tako da na kraju dana ne žalim ni za čim.

Prije nekog vremena nazvala me prijateljica i pitala znam li nekoga tko traži posao jer hitno trebaju spremačicu u školi. Rekla sam da ću se raspitati i javiti.

Taj dan, kada sam se vraćala kući nakon posla, nazvala sam više osoba i slala poruke jer nekako sam vjerovala da sigurno netko poznaje nekoga tko traži posao. Međutim, ništa. Mnogi su mi odgovorili da trenutno nemaju vremena raspitati se, a ovako „na prvu“ nikoga se ne mogu sjetiti.

Mnogi su mi odgovorili da trenutno nemaju vremena raspitati se

Javila sam prijateljici da trenutno ne mogu nikoga naći, ali nisam imala mira i nastavila sam se raspitivati te dobila kontakt gospođe koja traži posao. 

Nisam vozač i javnim prijevozom putujem na posao i s posla, stoga obično nosim knjigu i čitam, obavljam stvari koje mogu putem mobitela i zapravo pokušavam to vrijeme korisno iskoristiti. I tako sam sada to vrijeme koristila pokušavajući pronaći osobu za posao.

Moram priznati da sam u jednom trenutku postala pomalo ljuta

Moram priznati da sam u jednom trenutku postala pomalo ljuta jer osobe koje su i tražile takvu vrstu posla – nisu znale jesu li zainteresirane ili nisu. Ljutio me takav stav, a počela sam preispitivati i svoje postupke i zašto mi je toliko važno da pokušam pronaći nekoga za posao.

Prisjetila sam se nekih trenutaka u životu kada su moji roditelji tražili posao i bilo im je teško. Sjetila sam se i svog posla tijekom srednje škole kada sam cijelo ljeto radila kao spremačica kako bih si zaradila koju kunu. Ne za šminku i modu, već baš za knjige i ono osnovno što slijedi – zimske čizme i jakna. Moju obuću i odjeću obično bi naslijedila moja mlađa sestra, a meni je trebalo kupiti. Tako da sam kroz ljeto radila kako bih olakšala roditeljima.

Vjerojatno je ta situacija u meni probudila neka sjećanja kako sam tražila posao i nisam ga mogla naći te koliko bih se razveselila kada bi mi netko ponudio posao. Zato me vjerojatno pomalo živcirao stav osoba koje su tražile posao i ja ih zovem upravo radi posla, a one ne znaju žele li posao ili ne. Za početak barem da odu na razgovor pa jednostavno naprave taj korak. 

Na kraju se osoba pronašla

Na kraju se osoba pronašla, počela je raditi i ja sam zaboravila na cijelu zavrzlamu oko posla. Međutim, nedavno sam opet imala jednu takvu „akciju”, pa sam se prisjetila i ove priče s traženjem posla. Razmišljala sam koliko se potrošim u takvim situacijama i mogu li što drugačije te možda pitati  dvije ili tri osobe za posao, a ne njih 23. 

Nedugo nakon toga na autobusnoj stanici zaustavila me jedna poznanica i rekla da želi zahvaliti što sam javila za posao njezinoj prijateljici jer joj je taj posao jako potreban.

Nisam u prvi trenutak ni znala o kome govori niti da su tako bliske.

Kasnije sam saznala da član obitelji gospođe koja je počela raditi ima problema s drogom

Kasnije sam saznala da član obitelji gospođe koja je počela raditi ima problema s drogom i trenutno je na odvikavanju. Obitelji nije lako, ali trude se. Velika su podrška jedni drugima i sve ide u dobrom smjeru. Bili su jako sretni radi te prilike za posao. 

I ja sam postala sretnija. Zapravo, zahvalna što sam mogla biti dio te priče. Možda i nije tako loše što ne znam prebrzo odustati.  Zato nastavljam u istom ritmu – danas, sutra i svaki dan dok sam tu.

Možda i nije tako loše što ne znam prebrzo odustati

Ponekad se dogode situacije kada sami posumnjamo u sebe i smisao zašto nešto radimo. Ponekad se umorimo, potrošimo i pitamo se što radimo krivo.

Mislim da nikada nećemo u potpunosti znati koliko dobra može proizaći iz jedne naše odluke da ne odustanemo. Ali možda baš tada, kada se umorimo ili budemo pomalo i ljuti na sebe – Bog kroz nas tiho mijenja nečiji život. I baš zato vrijedi nastaviti davati ono malo više od sebe, svaki dan.

Bog kroz nas tiho mijenja nečiji život

A Bog najbolje zna što sve može učiniti kroz srce koje Mu je spremno reći: „EVO ME!“