Može li nam igra pomoći u odgoju djece? Možemo li igrom djecu učiti disciplini? Kakve veza učenje i igra imaju jedno s drugim? Zašto je važno igrati se s djecom u najranijoj dobi? Kako probuditi kreativnost u sebi? O ovim temama u Argumentima HKR-a urednika Branimira Gubića, u utorak, 7. veljače govorili su Petra Mališa, psihologinja u Salezijanskoj osnovnoj školi, Ines Leskovar, učiteljica i majka djeteta s poteškoćama u razvoju i Ivan Bazina, učitelj u Osnovnoj školi Lotrščak te pokretač YouTube kanala Učitelj Ivan.
„Igra je temelj, dijete od rođenja istražuje svijet oko sebe. Igra je njegov primarni način komuniciranja, upoznavanja sebe, drugih i okoline u kojoj se nalazi. Kroz igru dijete uči socijalne, emocionalne, kognitivne vještine, razvija vještine govora, razvija svoje pouzdanje. Od igre sve počinje”, istaknula je Petra Mališa te nadodala „da bismo dijete razumjeli, važno je pričati jezikom koji dijete razumije, a to je jezik igre.”
Taj jezik je dobro znan Ivanu Bazini, učitelju u Osnovnoj školi Lotrščak koji je napomenuo kako u praksi igrom odgaja za vrline. „Dijete kad u igri izgubi, ono se mora naučiti samokontrolirati”, rekao je Bazina.
Važno je promatrati reakcije djece s kojima se svakodnevno radi. Ukoliko ponašanje djeteta izađe izvan okvira, individualnim bi se pristupom trebalo ukazati djetetu na neprimjerenu reakciju te ga savjetovati kako postupiti u istoj situaciji u budućnosti drukčije, odnosno bolje. „Djeca ne znaju da tako razvijaju vrline”, tvrdi Bazina.
„Kad pred sobom imate dijete s poteškoćama u razvoju, igra je važan medij”, napominje Ines Leskovar, učiteljica i majka djeteta s poteškoćama u razvoju.
„Igra mi je pomogla da pristupim djetetu. Ispočetka sam promatrala spontanu igru, a onda postepeno nadopunjavala okolinu i pratila njegove reakcije. Gdje se osjećao uspješno, to bi širili, gdje bi zapeo puštala sam ga da pokušava. Igra je pomagala meni da mu se približim, da ga prvenstveno upoznam, a djetetu je pomogla da odvagne svoje jake i slabe strane”, ističe Leskovar te nadodaje „vrijeme s djecom ne može biti izgubljeno, sve što u njih uložimo kad-tad nam se vrati.
Svaki trenutak je s njima neponovljiv, dragocjen, dar od Boga kojeg se treba iskoristiti. Pola sata je dovoljno odvojiti na dan, ali da to bude dvosmjerni odnos, aktivno sudjelovanje”, napomenula je Leskovar, a potvrdila i zaključila Mališa ističući kako „nije bitna kvantiteta, već kvaliteta provedenog vremena u interakciji s djetetom.”
Cijelu emisiju pogledajte u priloženom videu: