Svaki dan netko odlazi. Nitko od nas ne zna koliko mu je vremena ostalo. Ne možemo izaći iz tog reda i ne znamo zapravo kad smo na redu. Ali dok smo ovdje, imamo nešto što nije malo: danas. Ovaj trenutak. Čovjeka pokraj sebe.
Život je prolazan. To znamo.
Ali čini mi se da tu istinu često osvijestimo tek kad zastanemo, zapalimo svijeću za svoje pokojne i shvatimo da ćemo jednoga dana i sami biti dio nečije molitve i uspomene.
Svaki put kada dođem na groblje, kroz glavu mi prolaze iste misli.
Jednoga dana i moje će se baterije istrošiti.
Preselit ću na drugu stranu i netko će, nadam se, zapaliti svijeću i za mene. Ali važnije od toga hoće li netko jednoga dana stajati uz moj grob i zapaliti svijeću jest pitanje – kako ljudi žive dok sam još ovdje.
Jesam li nekome izvor radosti ili frustracije? Osjeti li čovjek uz mene da je prihvaćen? Čujem li drugoga čak i kad se ne slažemo?
Svaki dan netko odlazi.
Nitko od nas ne zna koliko mu je vremena ostalo.
Ne možemo izaći iz tog reda i ne znamo zapravo kad smo na redu. Ali dok smo ovdje, imamo nešto što nije malo: danas. Ovaj trenutak. Čovjeka pokraj sebe.
Imamo vrijeme, talente, znanje, riječi i ruke. Možemo ih potrošiti na dokazivanje da smo u pravu, na zamjeranja i podizanje zidova, a možemo ih upotrijebiti i za nešto dobro – za riječ koja će nekoga ohrabriti; za oprost koji odgađamo; za poziv koji stalno ostavljamo za sutra; za čovjeka kojeg smo možda predugo gledali, a premalo vidjeli.
A kad ne znam što reći ni kako se pomoliti, zapalim svijeću. Ne zato što će ona riješiti sve ono što ne razumijem, nego zato što ponekad i šutnja može biti molitva.
Bog razumije i ono što ne znam izgovoriti.
Ne moram učiniti nešto veliko da bih nekome uljepšala život, ali mogu paziti da ga svojom prisutnošću ne otežavam.
I možda je baš to jedno od važnijih pitanja koja si trebamo postaviti dok još imamo vremena: je li nekome zbog mene barem malo lakše živjeti?
Jer svijeću ću jednoga dana možda dobiti, ali ljubav, poštovanje i dobrotu trebamo dijeliti dok smo još ovdje.
„Život bez filtera“ emisija je autorice Vlatke Bakran Burić koja bilježi male, ali snažne životne trenutke – geste dobrote, ohrabrenja i ljepotu svakodnevnih detalja. Namijenjena je svima koji žele u užurbanom ritmu dana zastati, osluškivati i zahvaljivati. Emitira se na Hrvatskom katoličkom radiju subotom i nedjeljom u 7 sati.