Naše riječi nisu samo niz slova
Ima jedna tema koja me baš jako muči, a to je činjenica da nikako ne uspijevamo shvatiti da i riječi i djela imaju svoju težinu – čak i onda kada ih izgovaramo ili činimo preko ekrana, tipkamo.
Ima jedna tema koja me baš jako muči, a to je činjenica da nikako ne uspijevamo shvatiti da i riječi i djela imaju svoju težinu – čak i onda kada ih izgovaramo ili činimo preko ekrana, tipkamo.
Nije sve uvijek onako kako se na prvi pogled čini.
Ponekad nam se čini da je ono što možemo dati toliko malo da nema smisla ni pokušavati. Mislimo da jedan poziv, jedna jabuka, jedan novčić ili 15 minuta našega vremena ne mogu napraviti neku veliku razliku.
Smatram kako je nešto duboko pogrešno u društvu u kojem roditelji djece s teškoćama i osobe s invaliditetom moraju izlaziti na ulicu kako bi tražili svoja osnovna prava. Nije li tužno da moraju prosvjedovati, upozoravati, objašnjavati, dokazivati i iznova ponavljati da imaju pravo na život dostojan čovjeka?! Kao da njihova svakodnevica već nije dovoljno zahtjevna, pa još moraju nositi i teret borbe s institucijama, sustavom i nerazumijevanjem društva.
Svaki dan netko odlazi. Nitko od nas ne zna koliko mu je vremena ostalo. Ne možemo izaći iz tog reda i ne znamo zapravo kad smo na redu. Ali dok smo ovdje, imamo nešto što nije malo: danas. Ovaj trenutak. Čovjeka pokraj sebe.
Ne možemo riješiti sve probleme ovoga svijeta, ali možemo odlučiti da nećemo okretati glavu, da nećemo baš svaku tuđu nevolju proglasiti tuđim problemom i da ćemo biti čovjek čovjeku.
Ne mogu cijeli život provesti skrivajući se od onoga što jesam. I odlučila sam stati pred svoj strah i jednostavno – govoriti.
Kad moram napraviti nešto što mi nije baš po volji, sjetim se oca Gabrića i zapitam samu sebe: Jesam li ja ovdje da dimim ili da gorim?
U ovoj simpatičnoj priči o životnom pozivu jedna sitnica bila je znak. Ono što je počelo kao traganje za duhovnom pozivom, danas se ostvaruje na drugačiji način.
Mislim da je najsiromašniji onaj koji ne zna zahvaliti za ono što ima. I pitam se jesmo li zaista toliko zaokupljeni time da nam nešto ne bi nedostajalo da zato ne primjećujemo što nedostaje drugima pa i ne pomažemo.
Ova stranica koristi dvije vrste kolačića: nužne tehničke kolačiće i kolačiće za analitiku. Slažete li se s korištenjem kolačića za analitiku?