Koliko je Zvonimir Šepat zahvalan Bogu za 10 godina druženja s fra Bonaventurom Dudom? Zašto Krista u svojim motivima često stavlja ispod plašta? Koliko je milosnih čuda doživio u svome obiteljskom životu? Kako ljudskim rukama graditi oltar, mjesto susreta Neba i zemlje? Koji zadatak je dobio od fra Dude, a još ga nije do kraja ispunio? Što ga iz dana u dan iznova uvjerava da ga Bog prati?
Zvonimir Šepat, pjesnik te akademski slikar i kipar, istaknuo se mnogim umjetničkim djelima. Godine 2020. objavio je impresivnu monografiju „Putovanje kroz iskušenje i ljepotu Svjetlosti“, a 2023. „Križni put“ s vlastitim slikama i tekstom. Samostalno je izlagao u Hrvatskoj, Belgiji, Bugarskoj, Francuskoj i Njemačkoj.
U emisiji „Zašto vjerujem?“ objasnio je kako je njegov životni put posebno obilježilo višegodišnje prijateljstvo s fra bonaventurom Dudom i trenutci koje je proveo s njime: „On me poticao na pisanje pjesama. On me poticao na slikarstvo. Postavljajući pitanja otvarao je staze moga promišljanja. Na to sam mu beskrajno zahvalan“. rekao je.
Jedno od Šepatovih djela, „Krist pod plaštem“, jest križni put gdje nije prikazana Kristova fizionomija, nego je cijeli prekriven bijelim plaštem, a svi ostali koji Krista okružuju prekriveni su plaštem druge boje. Cijela slika je koncipirana tako da fokus bude na bjelini Krista koji je Put, Istina i Život. Šepat kaže kako mu je ovim djelom cilj bio ljude usmjeriti da vjeru u Boga, u Krista, u Duha Svetoga, shvate kao jedan duhovan poticaj. „Mislim da danas ljudi sve shvaćaju materijalno – pa i vjeru shvaćaju materijalno,“ rekao je dodajući kako se ljudi oriejntiraju isključivo na molitvu i koliko su molitava izmolili. „Pitanje nije koliko si krunica izmolio, nego jesi li se već nakon prve desetice promijenio“, istaknuo je.
Mislim da danas ljudi sve shvaćaju materijalno – pa i vjeru shvaćaju materijalno
Šepat kao kipar nerijetko izrađuje ambone, svetohraništa i oltare. Na pitanje kako gleda na to da ima priliku svojim ljudskim rukama graditi oltar, mjesto euharistijske pretvorbe i susreta Neba i zemlje rekao je: „Čim sam dobio ponudu da to pravim, osjetio sam jednu veliku odgovornost i strahopoštovanje. Puno puta mi se dogodi da se pitam: ‘Bože, jesam li ja to zaslužio da ja to mogu napraviti?’ “
Vrativši se u 2002. godinu Šepat se prisjetio velike izložbe koju je imao u galeriji Gradec na Gornjem Gradu, a onda i izložbe u Europskom kulturnom centru. Stres koji je prethodio ovim značajnim umjetničkim uspjesima ostavio je traga na njegovom zdravlju. „Uhvatila me strašna aritmija. Onda sam stao i razmišljao i dobio poticaj: ‘Sad stani. Nećeš ti diktirati ritam koji treba.’ I onda sam sve prepustio Bogu“, rekao je.
Sad stani. Nećeš ti diktirati ritam koji treba
Šepat svjedoči o brojnim čudima i trenutcima u kojima je osjetio Božju prisutnost u svome životu. Jedno od tih čuda je i ozdravljenje njegove supruge od karcinoma dojke. „Jedan moj san promijenio je cijelu situaciju.“ Zvonimirova supruga trebala je sutradan ići na operaciju, no Zvonimir je inzistirao da se prije operacije napravi još jedan pregled. Usprkos prvotnom protivljenju, gđa Šepat je ipak zamolila doktora za još jedan ultrazvuk. Na ultrazvuku nije bilo ničega. Od toga je prošlo 18 godina, a gđa Šepat je i danas živa i zdrava.
Prisjećajući se čuda koja je Bog učinio u njegovom životu prisjetio se i zadatka kojeg mu je zadao fra Duda tijekom njihovih druženja: „Ne možete sva ta čuda koja su vam se dogodila zadržati za sebe. Vaš dug prema Bogu, prema Isusu, je da vi to zapišete.“ Nakon kristološkog ciklusa, kaže, Šepat, doći će vrijeme i za to.
Vaš dug prema Bogu, prema Isusu, je da vi to zapišete
Zvonimir Šepat poručuje kako mu Bog i dalje svakodnevno pokazuje kako treba živjeti i daje mu mogućnost da ga pokuša shvatiti. Podsjetio je na riječi sv. Augustina koji je govorio da, kada ste uvjereni da ste spoznali Boga, onda to nije Bog. „Trebam0 i dalje tražiti, istraživati, buditi Boga u sebi i tražiti njegov zagrljaj u vječnosti“, poručio je.
Cijeli razgovor poslušajte na platformi HKR+.