U vjeri su me roditelji primili i i vjerom su podržavali moj život, prisjeća se Katarina Matijaca. Njezina majka morala je mirovati čitavo vrijeme trudnoće s njom i predati tako sve svoje pouzdanje u Boga da podrži taj novi život, a takva vjera postala je i njezin osobni princip, osobna odluka, ali prije svega i kroz tisuću drugih Božjih poziva, kako se izrazila.

Vjera je milost, ali i daljnji rad i moj zadatak te nekako uvijek na te preobilne Božje darove odgovarati sa jednim vrlo malim ‘da’. I da ‘hoću’ ići korak naprijed s Njim.

“Želim zaista predati svoj život Bože tebi i i ne znajući što to zapravo znači”, rekla je, objašnjavajući da je to tek jedan mali iskaz povjerenja ‘na slijepo’ prema Gospodinu: “Evo, hoću Bože s Tobom. Ne znam kuda me vodiš, ali znam da me vodiš ka dobrom, da me vodiš prema mom spasenju.”

Vjera je i pouzdanje da stvarno predam sve svoje u Božje ruke, da tu ne bude previše mojih planova, previše mojih želja

I onda malo pomalo tu Gospodin otkriva što sve točno znači prethodno izrečeno, a On to čini neumorno, čak se i ponavlja, Gospodin daje potvrde svega tako da je Katarini u konačnici ponekad teško reći da je to samo vjera, jer je vjeru toliko puta Bog dokazao u njezinom životu. Na neki način to je onda njoj ‘dokazana vjera’, ono što stalno raste i što je neprestana borba iz trenutka u trenutak, kaže nam i nastavlja:

Vjera je i pouzdanje “da stvarno predam sve svoje u Božje ruke, da tu ne bude previše mojih planova, previše mojih želja, mojih nakana jer On je jedini koji zna što je dobro za ljudski rast, a to je rast koji ne prestaje nikada”.

Katarina često svjedoči o roditeljstvu (Screenshot)

Naglasila je u razgovoru za HKR i da joj je molitva Časoslova jako draga jer daje jedan okvir i jedinstvo s ostatkom Crkve. Isto se moli što i sva Crkva moli, a s druge strane takvo moljenje daje veliku slobodu i kreativnost, jer je Božja Riječ tu uvijek nova, uvijek se obraća meni, u nekom mom trenutku, otkriva naša gošća.

“Bog mi nešto novo govori i ja se nešto novo pitam”, poručuje nadalje uz prisjećanje da joj je u razumijevanju Božje Riječi posebno pomoglo jedno razdoblje dok su ona i suprug bili na Neokatekumenskom putu. Naučili su u Bibliji tražiti odgovor što nužno ne znači samo nasumično otvaranje Svetoga pisma iako i to katkada zna biti korisno u traženju direktnih odgovora.

Međutim, ono što što se njoj tu čini jako važno jest neprestano biti s Biblijom, kad god se može treba je čitati tako da u svome umu i duhu stvaramo riznicu Božijih riječi. Poslije u trenucima krize Duh Sveti izvlači iz te riznice i doziva u pamet odgovore koji su nam u datom trenutku potrebni, kao ohrabrenje, kazuje Matijaca.

O samom projektu i mrežnim stranicama ‘Ženavrsna.com’ sugovornica Hrvatske katolilke mreže i inicijatorica tog portala upozorava: “Iza svega stoji, jedino, jedno te isto nasmješeno lice Duha Svetoga. Ne bih uzela tu neke naše zasluge – majki i djevojaka iz uredništva – jer Duh Sveti je ionako onaj koji igra glavne role u Crkvi i daje sve poticaje i ideje, a obično su Njegove ideje nešto što nas nadilazi.”

Mi dajemo samo neke male svoje napore u svemu, dok On obilno blagoslivlja i koristi sve za Svoju slavu

Kada pogleda koliko su zauzete članice uredništva – i one s obiteljskim obvezama i one bez njih – veliko je uopće čudo Božje što su napravili s tim vjerskim portalom, smatra ona.

Isto ili slično osjeća puno puta i na drugim područjima života – u situacijama kada nema vremena (a to je stalno s obzirom na osmero djece) – da je Bog onaj koji je Gospodar vremena jer On stvori iznenada neke rupe u vremenu i širi taj prostor i vrijeme našeg rada omogućujući i pokazujući tako da je On taj koji je s nama prisutan. Mi dajemo samo neke male svoje napore u svemu, dok On obilno blagoslivlja i koristi sve za Svoju slavu.

Sve ono dobro što sam ikad napravila i rekla vjerujem da je bilo djelo Duha Svetoga

Spomenula je u razgovoru u više navrata Duha Svetoga pa i kao onoga koji daje radost i ljubav te “sve ono dobro što sam ikad napravila i rekla vjerujem da je bilo djelo Duha Svetoga”.

Govoreći nadalje o drugoj Božanskoj osobi – Ocu – poručuje da je On ‘sigurna ruka’ na čijem dlanu provodi svoje dane ili se barem trudi čvrsto držati se te Božje ruke koju je iskusila i u onim bolnim trenucima gubitka djeteta u trudnoći kada je iskusila riječi psalmiste: ‘U sjeni krila svojih zaklanjam te.’

“Gospodin je zaista onaj koji daje život, onaj koji podržava život, u kojemu se mičemo i jesmo i bez Njega ne možemo apsolutno ništa“, posvjedočila je našim slušateljima i nastavila misao:

U Kristovoj muci vidim smisao svakog svog trpljenja, u Kristovoj muci vidim strah od svakog svog grijeha, svake svoje izdaje i u Kristovoj muci vidim mogućnost da mogu ljubiti druge

Obitelj Matijaca (Foto: Facebook)

„I Krist je tu – kao treća Božanska osoba – čija muka i smrt i uskrsnuće jesu temelj svake vjere i kršćanskoga života.”

“Otac, Sin i Duh Sveti se isprepliću, nemoguće ih je razdvojiti i također” – poručila je Katarina Matijaca zaključno – “u Kristovoj muci vidim smisao svakog svog trpljenja, u Kristovoj muci vidim strah od svakog svog grijeha, svake svoje izdaje i u Kristovoj muci vidim mogućnost da mogu ljubiti druge”!

Gostujući u HKR-ovoj emisiji ‘Zašto vjerujem’ odgovorila je i na sljedeća pitanja: Zašto ne misli da je ona žena vrsna? Je li kao mlada djevojka željela imati više djece? Što znači rečenica: ‘Želim predati, Bože, svoj život Tebi?’ I koji je svetac Katarini Matijaci pomogao u krizi veze sa suprugom prije braka? To, ali i druge vrijedne stvari poslušajte u priloženoj snimci čitavog razgovora odmah u nastavku ove objave: