Budi dio naše mreže

Dok je preuzimao službu župnika, o. Vladimir Sedlak znao je da je Župa Pokrova Presvete Bogorodice u Petrovcima, jedna od povijesno najvažnijih, ali isto tako i jedna od najzahtjevnijih pastoralnih stvarnosti u Križevačkoj eparhiji.

/ mpp

Dana 22. rujna 1991. počinju padati naselja u bliskom okruženju Petrovaca. Nakon pada Svinjarevaca, prvog susjednog mjesta, pogođeni su i oštećeni toranj župne crkve i krov na župnom dvoru u Petrovcima.

Bila je nedjelja.

Crkva je pogođena u vrijeme kada se u njoj trebalo održati nedjeljno bogoslužje. Srećom, te je nedjelje župnik svetu liturgiju služio ranije.

Dana 1. listopada, na Pokrov presvete Bogorodice, pali su Petrovci, a za njim i susjedni Marinci. Dan kasnije, 2. listopada, pada Cerić, a u samo 12 dana pali su i Bogdanovci i Sotin pa se Vukovar našao u potpunom okruženju neprijatelja.

Granatirana crkva 22.09.1991.

Granatirana crkva u Petrovcima, 22. rujna 1991. / Foto: Župa Pokrova Presvete Bogorodice

Preostala nenabrojana naselja u neposrednoj blizini poput Borova Sela, Bršadina, Negoslavava i Mirkovava bila su uporišta napada na Grad Heroja.

Po ulasku vojske u Petrovce stradao je petogodišnji Boris Vaselek. Tada su krenula mučenja – oformljeni su logori i zapovjednički centar, a uvedena je i obveza nošenja bijele trake oko ruke i vješanja bijelog ručnika na kuće svih onih koji se nisu izjašnjavali kao Srbi. Ti ljudi označeni bijelim trakama bili su maltetirani, ponižavani, zlostavljani, a pojedini i prebijani do smrti.

U velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku stradale su 22 civilne žrtve i tri hrvatska branitelja Petrovčana.

Kroz petrovački logor prošlo je oko 500 ljudi. U to vrijeme, dio lokalnog stanovništva surađivao je s okupatorima, uglavnom su to bili doseljenici nakon Drugog svjetskog rata i u vrlo malom broju starosjedioci.

Majka ne ostavlja svoju djecu!

Nakon stradanja Bogdanovaca, 10. studenoga 1991. godine, crkva Našašća Svetoga Križa, kao i cijelo selo, bila je razorena. Među ruševinama crkve jedan je vojnik Jugoslavenske narodne armije pronašao kip Blažene Djevice Marije. Uzeo ga je sa sobom te se, zajedno s ostalim vojnicima, kamionom uputio preko Marinaca prema Petrovcima, a potom dalje prema Negoslavcima.

Tijekom putovanja njihov je kamion naišao na protutenkovsku minu. U eksploziji je većina vojnika poginula, a nekolicina ih je bila ranjena.

Ipak, vojnik koji je nosio Gospin kip ostao je neozlijeđen, baš kao i sam kip Blažene Djevice Marije.

Kip Blažene Djevice Marije u Bogdanovcima / Foto: Župa Pokrova Presvete Bogorodice

Po dolasku u Petrovce vojnik je kip predao starijim ženama, povjerivši im ga na čuvanje.

Nakon mirne reintegracije, tadašnji je petrovački župnik kip Djevice Marije izložio vjernicima na štovanje. Spletom okolnosti, saznalo se da je kip izvorno pripadao župi u Bogdanovcima pa je 27. lipnja 1999., uz pomoć tadašnjeg bogdanovačkog dušebrižnika fra Branimira Koseca, vraćen u obližnje selo.

Presveta Bogorodica tako je bila i ostala jedan od simbola progonstva, proživljene patnje, ali i povratka prognanika, te stalan izvor nade i utjehe kako za Petrovce, tako i za Bogdanovce.

Nevolje ne prestaju ni nakon rata

Obnova nakon Domovinskog rata započela je odmah po završetku mirne reintegracije. Obnavljale su se kuće, barem u mjeri nužnoj za povratak stanovništva, kao i svi objekti i sadržaji od osnovne važnosti za život u selu. Asfaltirale su se glavne prometnice i seoske ulice. Ta je prva obnova često bila brza i manjkava, no ipak bolja nego nikakva.

U sklopu obnove obnovljena je i crkva, a veliko zvono, koje je tijekom ratnih razaranja bilo srušeno, ponovno je podignuto.

Međutim, nakon tog prvog vala obnove nastao je svojevrstan vakuum. Dok su u drugim sredinama uslijedili novi valovi obnove, Petrovci i njihovi stanovnici ostali su svojevrsni taoci vlastitih okolnosti. Jedan od razloga svakako je bila i nacionalna struktura stanovništva.

Unatoč prisutnosti hrvatskog stanovništva, Hrvati su bili u manjini, dok su u selu brojčano prevladavali Rusini, Ukrajinci, Srbi i pripadnici drugih zajednica.

Obilježavanje dana Hrvatskih branitelja u Petrovcima / Foto: Župa Pokrova Presvete Bogorodice

Unatoč jasnom opredjeljenju za samostalnu Hrvatsku, podršci demokratskim promjenama i sudjelovanju u njezinoj obrani, žrtva i doprinos Petrovčana nisu bili dovoljno prepoznati u društvu. Već samo spominjanje Rusina, Ukrajinaca ili grkokatolika nailazilo je na svojevrsnu zatvorenost i zastoj.

Čak 11 % ukupne rusinske populacije bili su branitelji, svaki treći Rusin u Hrvatskoj bio je prognan, a njih 128 prošlo je kroz logore. 

Tužna slika oronule župne crkve kao da je odražavala nutarnje beznađe, bezdušje, da bi se bilo što uopće pokrenulo temeljnije obnavljati, trebalo je, naime, duhovno krenuti naprijed, hvatati se za Isusovu ruku u davljenjima, tražiti snagu u vjeri. Konsolidirati zajednicu, utvrđivati braću u vjeri kroz aktivno zalaganje osvjedočenih vjerom.

Tek 15-ak godina nakon reintegracije oformljena je udruga branitelja u Petrovcima. Glas o stradanjima Rusina u Domovinskom ratu proširio je vinkovački branitelj Nikola Pap svojim pisanjima.

Petrovci su, dakle, stradalničko mjesto.

Pokojna ravnateljica vukovarske bolnice Vesna Bosanac isticala je zasluge Petrovčana koji su bolnicu opskrbljivali sve do pada sela. Upravo su ti ljudi koji su zajedno s Petrovčanima branili Hrvatsku, dijelili sudbinu u logorima i prognaničkim naseljima pomogli vratiti vjeru u vlastite vrijednosti i samopouzdanje.

Danas redovito sudjeluju u Koloni sjećanja, odajući poštovanje i pijetet stradanju Vukovara, čije su prigradsko naselje.

Kako se u Petrovcima živi danas?

O. Vladimir objašnjava da se narod još uvijek nalazi u procesu duhovnog izliječenja.

Onima koji se srcem otvaraju, On zacjeljuje ranu, no teško je najprije smoći hrabrost za prvi korak i otvoriti ranjeno srce Bogu. Tu treba puno strpljenja i vjerodostojnosti u pristupu osobi. Unatoč duhovnom iscjeljenju, sjećanje ostaje – mora ostati, istina se mora svjedočiti, treba ju istinski čuvati, to je tvrdi temelj, naše polazište za dalje.

Molitveni spomen za sve vjerne mrtve u Petrovcima / Foto: Župa Pokrova Presvete Bogorodice

Petrovci danas žive. Ljudi nisu taoci jednoga vremena nego žive svoje vrijeme, pamteći prošlost i gradeći budućnost. U Petrovcima se čuje dječji smijeh, otvoren je vrtić i područna škola. Ljudi osnivaju obitelji, a poneki se čak vraćaju i iz inozemstva.


Uz Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje i Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata o. Vladimir Sedlak, župnik grkokatoličke Župe u Petrovcima, koja ove godine obilježava 190. obljetnicu postojanja, u emisiji „Od Krista pozvani“ podsjeća na stradanje i ulogu Petrovčana u stvaranju slobodne zemlje Hrvatske.

Emisija se emitira u subotu, 21. studenoga, u 18 sati na Hrvatskom katoličkom radiju, a moći ćete ju poslušati i na digitalnoj platformi HKR+.

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja