Klanjanje križu

Liturgija Velikog petka donosi brojne simbolične geste koje tijekom godine ne nalazimo u misnim slavljima. Na početku se svećenik prostire pred oltarom, dok vjernici kleče. Nakon toga slijedi Služba riječi u kojoj se pjeva ili čita Muka Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu.

Slijede Sveopće molitve vjernika, a tijekom svake prošnje vjernici pokleknu.

liturgija Velikog petka/ Foto: Vatican Media

U obredu klanjanja križu vjernici prilaze i iskazuju Kristovu križu počast naklonom ili poljupcem.

Prije nego je papa Lav XIV. pristupio križu, učinio je nesvakidašnju gestu: odložio je ne samo mitru i solideo nego također misnicu, Ribarski prsten i čak – cipele. Sveti Otac nije djelovao prema vlastitoj pobudi, nego je poštivao liturgijske propise za biskupe tijekom obreda Velikog petka koji imaju izvor u staroj tradiciji.

Papa se klanja Križu/ Foto: Vatican Media

Drevni običaj

Ovaj običaj počeo je u Rimu, u drugoj polovici 8. stoljeća, u vremena kada je papa živio u Lateranu, tumači liturgičar vlč. mr. sc. Tomislav Hačko. Papa bi krenuo prema bazilici bos, noseći u rukama relikviju Svetog križa do Svetih stuba, po kojim bi se uspinjao bos, zajedno s ostalim poslužiteljima. Tijekom uspinjanja pjevali su Psalam 118 i tri puta otpjevali zaziv:

„Evo drvo Križa, na kojem je visio Spas svijeta!“

Na taj način htjeli su iskazati siromaštvo i poniznost pred Gospodinom te se suživjeti s trpljenjem Sluge patnika.

Treba imati na umu da su biskupi prije bili svečaniji odjeveni pa je simbolika bila uočljivija. U prvim vremenima Crkve biskupi su tijekom cijelog korizmenog vremena nosili jednostavnu crnu reverendu, bez ikakvih ukrasa.

klanjanje Križu/ Foto: Vatican Media

Današnja liturgija

Za današnju liturgiju Biskupski ceremonijal u broju 322. propisuje:

„Biskup za klanjanje Križu odloži mitru, misnicu i, prema prilikama izuje obuću, gologlav, prvi pristupi, pred Križem poklekne, poljubi ga i nakon toga se vrati katedri, gdje se obuje ponovno, obuče misnicu i sjedi bez mitre.

Nakon biskupa đakoni, kler i vjernici prolaze kao u nekoj procesiji i iskazuju počast Križu jednostavnim poklecanjem ili se posluže drugim prikladnim znakom prema običaju kraja, npr. ljubeći Križ, Međutim se pjevaju: antifona Tvome Križu klanjamo se, Prijekori ili druge prikladne pjesme, Svi koji su se poklonili sjede na svojim mjestima.“

Papa se klanja Križu/ Foto: Vatican Media

Dublja simbolika

U gesti svlačenja obuće i odlaganja znakova časti svoje službe biskup se sjeća vlastitog siromaštva pred Bogom, ponizuje se pred Onim koji prvi „ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.“

Sveti Otac odložio je znak svoje papinske časti – Ribarov prsten – prije nego se poklonio Onome od koga je primio istu čast.

Odložio je znak svećeništva – misnicu – pred Onim koji je Vrhovni i pravi svećenik jer je prinio samog sebe na križu.

Skinuo je svoje cipele – poput Mojsija se izuo pred Svetim, da bi se poklonio Gospodinu u trenutku njegovog poniženja.

„On, trajni lik Božji,
nije se kao plijena držao
svoje jednakosti s Bogom,
nego sam sebe »oplijeni«

uzevši lik sluge,
postavši ljudima sličan;
obličjem čovjeku nalik,

ponizi sam sebe,
poslušan do smrti,
smrti na križu.

Zato Bog njega preuzvisi
i darova mu ime,
ime nad svakim imenom,

da se na ime Isusovo
prigne svako koljeno
nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ.

I svaki će jezik priznati:
Isus Krist jest Gospodin! –
na slavu Boga Oca.“