"Sve češće ćemo pronaći kako nakon euharistijskog slavlja slijedi još jedan čin slavljenja i ne može se izbjeći dojam kako je taj čin često važniji te kako je njemu sve podređeno. Jesu li tome krivi 'organizatori' ili oni koji dolaze s krivim postavkama?", piše na društvenim mrežama fra Vinko Brković. Njegov komentar na ovu pojavu prenosimo u cijelosti.
Euharistijsko slavlje iliti misa jest najveće slavlje na ovome svijetu. Ne postoji ništa veće niti važnije od toga! U euharistijskom slavlju imamo proslavu otajstva našega spasenja koje se uprisutnjuje upravo pomoću liturgijskih simbola. Otajstvo muke, smrti i uskrsnuća se upravo u euharistiji ostvaruje za svakoga pojedinca, ali u slavlju liturgijske zajednice, jer bez zajednice nema niti liturgije.
No, sve češće ćemo pronaći kako nakon euharistijskog slavlja slijedi još jedan čin slavljenja i ne može se izbjeći dojam kako je taj čin često važniji te kako je njemu sve podređeno. Jesu li tome krivi “organizatori” ili oni koji dolaze s krivim postavkama? Rekao bih kako je često ta “krivnja” podijeljena, jer se u euharistijskom slavlju izostave pjevani dijelovi mise kako bi ostalo vremena za koncertno slavlje poslije.
Pozvani smo odgajati pojedince, ali i liturgijske zajednice za ispravno shvaćanje liturgije
Pozvani smo odgajati pojedince, ali i liturgijske zajednice za ispravno shvaćanje liturgije, liturgijskih službi i djelatnog udioništva u liturgijskim slavljima. Bez ispravnog odgoja, sve ćemo češće doživljavati kako su pobožnosti i slavljenja važnija od samog euharistijskog slavlja. Iako to nitko neće reći, ali vidjet ćemo ili osjetit to u praksi.
Rješenje problema nije u ukidanju, nego u ispravnom odgoju koji će onda sam dovesti do ispravnog poimanja i djelatnog udioništva u euharistiji. Koncertno slavljenje može biti izraz vjere pojedinca, rijetko zajednice, ali svjedoci smo kako najčešće u tim trenucima liturgijska zajednica prestaje postojati i ostaje samo pojedinac i njegov Bog.
Za katolika, crkva nije mjesto koncertno-individualističkog doživljaja, nego ponajprije mjesto susreta Boga i zajednice
Je li to loše? Nije ako gledamo individualni pristup, ali za katolika, crkva nije mjesto koncertno-individualističkog doživljaja, nego ponajprije mjesto susreta Boga i zajednice i stoga su prvi kršćani izabrali bazilike umjesto poganskih hramova, jer su prednost dali vjerničkom zajedništvu, a ne pojedinačnom susretu.
Nastojmo se uvijek iznova odgajati za zajedništvo koje dolazi uvijek u susretu s drugim i Drugim. Nema zajedništva bez te dvije komponente. Pjesma je dobar put, ali ako smo u njoj samo ja i moj Bog, zajednica onda ispada iz te jednadžbe te nestaje smisao simbola liturgijske zajednice.