„Franjevačka obitelj i sve franjevačke duše ove godine obilježavaju 800 godina od nesvakidašnjega događaja, kada je zabilježeno po prvi put u povijesti Katoličke Crkve da je jedna živa osoba, ovdje na zemlji, dobila iste rane koje je imao naš Spasitelj.“
Dolazak relikvije sv. Franje Asiškoga – tkanine koja mu je povijala otvorenu ranu na boku – najavio je voditelj Pučke kuhinje na Svetom Duhu fra Vladimir Vidović, službeno određen za jednog od pratitelja relikvije. Organizator događaja je Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca.
Relikvija čiji su dolazak u Hrvatsku odobrili franjevci konventualci može se smatrati moćima prvog i drugog reda – prvoga jer je na njoj svečeva krv, a drugoga jer je sačuvana na predmetu kojim se svetac služio. Inače se čuva u kapeli relikvija u donjoj bazilici sv. Franje u Asizu. Od 30. rujna, vjernici će joj tijekom 14 dana moći iskazati čašćenje u Splitu, Šibeniku, Sisku, Vinkovcima, Molvama, Zagrebu, Puli i Cresu.
Alter Christus – nasljedovati Krista
Sv. Franjo Asiški je Kristove rane na boku, rukama i nogama primio nekoliko dana nakon blagdana Svetoga Križa 1224. godine, u mističnom iskustvu na brdu La Verni. Uz ostale primjere vjernog nasljedovanja življenja Isusa Krista i zbog ovoga je nazvan drugim Kristom (lat. alter Christus).
„Sv. Franjo nije želio rane – kada se gleda njegov život mnogo toga nije želio –jedino je želio vršiti volju Božju“, istaknuo je fra Vladimir. U toj ljubavi silno je častio Kristov križ koji je na čudesan način obilježio početak njegovoga hoda s Bogom, kao i završetak ovozemaljskoga života.
Razmatrati Križ u svjetlu Uskrsloga
Franjino prianjanje uz križ i nama vjernicima otvaran potpuno novu dimenziju razmišljanja o vlastitom životu. „Često mi bježimo od križa, nije nam ugodno kada nas pritisne nekakva mala bolest ili nevolja. U narodu znamo reći: ‚Joj, zašto baš meni? Bože, oslobodi me toga!‘“
A Franjo nas uči drugačije: križ nije svrha samomu sebi. Uvijek ga treba promatrati u svjetlu Uskrsloga. „On je siguran put prema nebu“ – to nam je sv. Franjo 1224. primajući stigme potvrdio.
U tomu je vrijednost dolaska relikvije u Hrvatsku – da usmjeri naš pogled na Kristove rane koje su nas otkupile.
„Stigme nisu znak svetosti“
Mistična iskustva poput stigmatizacije mogu se promatrati senzacionalistički i dovesti u zabludu. „Stigme nisu znak svetosti“, naglasio je fra Vladimir u emisiji Aktualno HKR-a. Pojasnio je da su one Božji dar određenim dušama. Zašto i kako – zaključio je – to je intimno pitanje.
Posvijestio je da te osobe trpe velike bolove. „Ta Franjina rana krvarila je dvije godine, do kraja njegovoga života.“ Podsjetio je i da sv. Pio iz Pietrelcine, koji je stigme na svom tijelu nosio 50 godina, također nije to priželjkivao, štoviše, skrivao ih je zbog nelagode.
Smisao takvog iskustva je suobličavanje s Kristom patnikom – poručio je o. Vidović. Franjo je tražio Boga svim svojim srcem i bićem, čeznuo je za Božjom blizinom, suobličio se s njime u patnji, te je na kraju života dobio milost koja je znak i franjevačkom redu i svima koji se nadahnjuju njegovim primjerom, koji vodi do Krista.