Uz ime svetoga oca Pija iz Pietrelcine neizostavno se spominju naoko nepovezani nadnaravni darovi stigmatizacije – primanja Kristovih rana – i bilokacije, istodobne prisutnosti na dvama mjestima. No duhovna povezanost tih darova na neobičan se način očitovala u životu blaženoga Alojzija Stepinca.

„Franjevačka obitelj i sve franjevačke duše ove godine obilježavaju 800 godina od nesvakidašnjega događaja, kada je zabilježeno po prvi put u povijesti Katoličke Crkve da je jedna živa osoba, ovdje na zemlji, dobila iste rane koje je imao naš Spasitelj.“

Novi je čovjek Franjo zasjao novim i zapanjujućim čudom kad se kao obilježen pojavio s posebnom povlasticom, koja nije dana prošlim vjekovima. Sišao je s gore noseći sa sobom lik Propetoga, ali ne urezan rukom umjetnika na kamenim ili drvenim pločama, nego ispisan prstom Boga živoga na tjelesnim udovima.

Bog je svetoj Gemmi Galgani podario nekoliko duhovnih darova, a jedan od njih je primanje posebnih nebeskih poruka o sadašnjim i budućim događajima.

Pokušajte zamisliti kako se osjećala udovica i majka troje beba u neimaštini, ležeći na smrtnoj postelji. Očaj i beznađe morali su biti nepodnošljivi dok je gledala svoje troje djece kako tiho umiru pred njezinim očima. Oslabljena do točke u kojoj nije mogla ustati iz kreveta, vjerojatno je samo molila da ne bude prva koja će umrijeti, ostavljajući ih same. Odjednom su se ulazna vrata otvorila i pojavio se Franjo Delalieu.

Govoriti o stigmama nije nimalo jednostavno. Osobito kada se njima pokušava prići sa znanstvene strane. Činjenice stigmatizacije proučava teologija, psihologija, psihoanaliza i medicina. Naravno, stigmatizacije proučavaju i druge znanosti, tj. pseudoznanosti kao što je to parapsihologija. No, i psihologija i psihoanaliza, ali i medicina pokušavaju dati zadovoljavajuće odgovore koji će sve obrazložiti prirodnim putem. Međutim, ni to nije jednostavno i često se upada u razne kontradiktornosti kao što će biti i vidljivo u ovome radu.

"Franjo je prvi svetac koji je „dobio“ stigme i prva osoba kod koje ih je Crkva prepoznala kao autentične. Biti izabran i na taj način svjedočiti Krista velika je stvar, ali za mali broj ljudi i one koji su zaista svetoga života. Ali ako ste mislili da Bog za vas nema spremne „stigme“ u svom ormariću, i da je to za neku svetačku elitu, grdno se varate. Donosimo dobre vijesti!", piše fra Benjamin Milković.

Stigme su čudo i Crkva ih prepoznaje nakon pažljivog nadzora. Ali ponekad se pokaže da je to podvala. Gospa i sv. Josip nisu podnijeli stigme, premda je Gospa nosila Kristove rane u svom srcu, probodenom mačem (vidi Lk 2, 35). Stigme mogu biti znak svetosti, ali ne čine osobu svetom; niti odsutnost stigmi sugerira da osoba nije sveta.