Bog je svetoj Gemmi Galgani podario nekoliko duhovnih darova, a jedan od njih je primanje posebnih nebeskih poruka o sadašnjim i budućim događajima.

Pokušajte zamisliti kako se osjećala udovica i majka troje beba u neimaštini, ležeći na smrtnoj postelji. Očaj i beznađe morali su biti nepodnošljivi dok je gledala svoje troje djece kako tiho umiru pred njezinim očima. Oslabljena do točke u kojoj nije mogla ustati iz kreveta, vjerojatno je samo molila da ne bude prva koja će umrijeti, ostavljajući ih same. Odjednom su se ulazna vrata otvorila i pojavio se Franjo Delalieu.

Govoriti o stigmama nije nimalo jednostavno. Osobito kada se njima pokušava prići sa znanstvene strane. Činjenice stigmatizacije proučava teologija, psihologija, psihoanaliza i medicina. Naravno, stigmatizacije proučavaju i druge znanosti, tj. pseudoznanosti kao što je to parapsihologija. No, i psihologija i psihoanaliza, ali i medicina pokušavaju dati zadovoljavajuće odgovore koji će sve obrazložiti prirodnim putem. Međutim, ni to nije jednostavno i često se upada u razne kontradiktornosti kao što će biti i vidljivo u ovome radu.

"Franjo je prvi svetac koji je „dobio“ stigme i prva osoba kod koje ih je Crkva prepoznala kao autentične. Biti izabran i na taj način svjedočiti Krista velika je stvar, ali za mali broj ljudi i one koji su zaista svetoga života. Ali ako ste mislili da Bog za vas nema spremne „stigme“ u svom ormariću, i da je to za neku svetačku elitu, grdno se varate. Donosimo dobre vijesti!", piše fra Benjamin Milković.

Stigme su čudo i Crkva ih prepoznaje nakon pažljivog nadzora. Ali ponekad se pokaže da je to podvala. Gospa i sv. Josip nisu podnijeli stigme, premda je Gospa nosila Kristove rane u svom srcu, probodenom mačem (vidi Lk 2, 35). Stigme mogu biti znak svetosti, ali ne čine osobu svetom; niti odsutnost stigmi sugerira da osoba nije sveta.