Organizator Emilio Esteban-Hanza: "Krunica za mlade Španjolske bila je prekrasna pjesma našem srcu i duši."
Primjer pučke pobožnosti koju su osmislile nove generacije i koja je doživjela uspjeh u samo nekoliko izdanja. U subotu, 11. veljače, mladi katolici iz cijele Španjolske okupili su se u središtu glavnog grada Madridu i molili krunicu za sve mlade u zemlji. Procesija s više od 4000 sudionika krenula je od Plaza de la Basílica Pontificia de San Miguel i došla do Plaza de España.
Mlade je u molitvi u centru Madrida pratio kardinal Carlos Osoro Sierra koji je istaknuo kako je “javno očitovanje vjere dobro” i potaknuo sve da nastave sa širenjem poruke Isusa Krista.
Ciljevi krunice za mlade Španjolce
Krunica za mlade Španjolske ovako predstavlja svoju inicijativu: “Želimo javno očitovati vjeru, jer vjera bez djela je mrtva i svaki mladi katolik ima dužnost svjedočiti vjeru vlastitim primjerom života i njegove milosti. Također, nastojimo vršiti apostolat. Vjera raste davanjem. Vjera se ne sastoji od toga da spasiš sebe tko to može. Vjera je blago koje ne možemo čuvati za sebe, nego nam je dužnost dijeliti ga i prenijeti svima oko nas: pođite u svijet i naviještajte Evanđelje!”
Emilio Esteban-Hanza je pravnik i politolog sa Sveučilišta Carlos III u Madridu. Dvadesetpetogodišnjak, podrijetlom iz Malage, radi kao odvjetnik u Madridu. Osnivač je Sveučilišne katoličke udruge Totus Tuus i glavni organizator krunice za mlade Španjolce. Kao predsjednik organizacijskog odbora udruge Krunica za mlade Španjolske, u izjavama za El Debate istaknuo je važnost javnog svjedočenja katoličke vjere.
Po njegovu mišljenju, “gesta postaje osobito važna što je društvo sekulariziranije, jer prisutnost religijskih simbola na javnoj pozornici tada postaje još potrebnija”.
Ovaj pokret obećao je posebno moliti za mlade u Španjolskoj. Oni teško pate od krize vrijednosti koju potiče sve više relativističko društvo, a što na kraju stvara veliki duhovni vakuum. “Mladi se moraju vratiti vjeri”, kaže Juan de los Mozos, glavni tajnik Udruge Krunica za mlade u Španjolskoj. Spomenute subote njegov poziv nije naišao na gluhe uši.
Nekoliko dana nakon održane krunice Esteban-Hanza mirno procjenjuje kako se sve dogodilo, obična manifestacija narodnog žara, ali koja, s obzirom na situaciju u Španjolskoj, ima snažan simbolički karakter i ulijeva nadu.
Kako ocjenjujete ovaj važan događaj, tako simboličan i pun nade?
Bila je to skromna, ali prekrasna pjesma o srcu i duši Španjolske. Za mene je to bio razlog radosti i duboke nade. Vidjeli smo da su naša očekivanja o broju posjetitelja uvelike nadmašena, a moglo se osjetiti ozračje pobožnosti koja je događaj učinila doista dirljivim i uzbudljivim događajem.
U osobnom svojstvu, doživio sam to kao mali čin koji nam je pomogao da se ponovno povežemo, na javni način, s onim što je bilo – i jest – pokretačka snaga iza svih velikih djela koja je naša zemlja postigla kroz povijest i glavnim razlogom postojanja našeg naroda: vjera u Isusa Krista.
Jeste li očekivali da će se okupiti toliko ljudi?
“Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, ondje sam i ja među njima”, kaže Sveto pismo. Čak i da nas je došlo samo par desetaka, mogli bismo biti sretni i zadovoljni. Međutim, dobri Bog je htio da se nekoliko tisuća braće okupi u vjeri i uzdigne svoje molitve Djevici. Smatramo da su ispunjeni ciljevi kojima smo težili ovom krunicom. Najvažniji cilj bio je svjedočiti da je katolička vjera živa i u našem društvu i na Zapadu, da je plamen vjere još uvijek živ u našim dušama i u dušama milijuna braće po vjeri diljem svijeta.
Kako ste Vi osobno doživjeli događaj?
Svi osjećaji koje sam doživio imaju zajedničku poveznicu: nadu. Unatoč jakim olujama koje naša zemlja ponekad trpi, vidjeli smo da Španjolska jest i bit će katolička, da je u ovom gradu Krist Kralj i da je Sveta Marija Majka i Zaštitnica. Vidjeli smo da je ovakvim malim djelima moguća obnova kršćanstva jer vidjelo se da križ još uvijek stoji usred plamena.
Drugi veliki razlog za radost je što smo uvidjeli da, uz dobru distribuciju i promidžbu, katolici imaju veliku mogućnost okupljanja i povezivanja te da nas je mnogo više nego što mislimo. Usudio bih se reći, gotovo bez zadrške, da smo – uz dobru organizaciju – dovoljni da predložimo i izgradimo alternativu ovom modernom svijetu. Alternativa je slučajno vrlo blizu križa i zove se “kršćanska civilizacija”.
Koji je bio najuzbudljiviji trenutak?
Bilo ih je mnogo, ali posebno se sjećam trenutka kada sam, gledajući rijeku ljudi koji su silazili niz Gran Víu, s krunicom u ruci i zastavama Presvetog Srca kako se vihore na vjetru, pomislio na sve samostane za koje smo znali da su se u daljini, u tišini i samoći priključili našoj krunici, i ljude koji su iz različitih dijelova Španjolske i Latinske Amerike molili za istu stvar. To je bilo zaista uzbudljivo. Drugi veliki trenutak bio je vidjeti više mladih, ali i starijih, koji nisu mogli suspregnuti suze kada su svjedočili onome što se događalo tog zimskog poslijepodneva.
Kad je društvo duhovno umorno, treba li mu snažniji duhovni preokret više nego ikad?
Chesterton je rekao da nadnaravni pogled na postojanje pretvara običnog čovjeka u izvanredno biće. I to je to. Ako nastojimo postići svetost u malim detaljima svakodnevnog života; u činjenju svega za ljubav ne bi bilo malih stvari: sve bi bilo sjajno. Danas su mnogi spremni učiniti pretjerane stvari, ali vrlo malo njih je spremno učiniti male stvari velikima.
Ova krunica je apel za istinsku hrabrost koje se temelji na poniznom i savršenom ispunjavanju naše dužnosti u svakom trenutku
Daleko od toga da je ovo apel na prosječnost! Ne, to je apel za istinsku hrabrost koje se temelji na poniznom i savršenom ispunjavanju naše dužnosti u svakom trenutku. U ovim vremenima moramo se boriti za ispovijedanje herojskog katolicizma. U ovom slučaju, vjerujemo da je jedna od naših obveza kao katolika da što je društvo više sekularizirano, to je važnija prisutnost vjerskih simbola u javnom životu koji nas sve podsjećaju na transcendentni smisao naših života, da smo u ovaj svijet s određenim ciljem: osvojiti nebo.
Što biste poručili onima koji misle da je krunica nešto za starice ili iz nekog drugog vremena?
Odgovorio bih rečenicom svetog pape Pija X.: “Dajte mi vojsku koja će moliti krunicu i pobijedit ću svijet!” ili povijesnim primjerom bitke kod Lepanta. Kada je kršćanstvo krenulo u rat protiv Osmanskog carstva u kojem se odlučivalo o budućnosti i opstanku kršćanstva, sveti Pio V. pozvao je sve katolike u Europi na molitvu svete krunice.
Unatoč brojčanoj inferiornosti katolika i nepovoljnim uvjetima, Sveta liga pobijedila je Osmanlije. Bio je to očit zagovor naše Majke.
Mnogo je primjera snage ove eminentno katoličke pobožnosti. Doživio sam to u svom osobnom životu i u životima ljudi oko sebe. Ne može se prezirati čin pobožnosti koji su prakticirali svi sveci Crkve, bez iznimke. Spasenje Španjolske zapisano je u molitvi svete krunice.