Nakon mise, nuncij Lingua predvodi i procesiju sa Svetim Trnom kroz grad Pag. Ove godine prvi put će se održati procesija sa Svetim Trnom, nakon što je pobožnost javnog čašćenja autentičnog Isusovog Trna obnovljena 2019. godine. Te godine procesija nije bila održana zbog kiše, a sljedeće dvije godine zbog situacije s koronom.

„Nakon Svete Mise slijedi procesija sa Svetim Trnom ulicama našega Grada. Ovo je prvi put da jedan tako visoki predstavnik Crkve predvodi slavlje u našemu Gradu. Neka bude na poticaj i još jače življenje vjere. Na taj dan molimo neka Gospodin blagoslovi Grad i Otok, a posebno se u molitvama sjetimo svih onih koji trpe i pate pogođeni zlom rata u Ukrajini”, poručio je paški župnik don Božo Barišić.

Uz parišku katedralu Notre Dame  od Rima službeno potvrđeni Sveti Trn čuva jedino Pag 

Sveti Trn kojega čuvaju paške koludrice, uz Trnovu krunu u pariškoj katedrali Notre Dame, jedini je Sveti Trn u svijetu koji posjeduje rimsku Autenticu, službenu potvrdu Svete Stolice da je to autentični trn koji se nalazio na glavi Isusa Krista za vrijeme njegove muke i razapinjanja. Kongregacija za obrede Svete Stolice 1788. potvrdila autentičnost Svetog Trna. U Pag su došla i vidjela relikviju Svetog Trna tri papina vizitatora u različitim razdobljima. Sva trojica jednako su rekli o Svetom Trnu: „Esse de corona Domini!” Jest s krune Gospodnje!

Relikvija Svetog Trna štovana je s najvećom pobožnošću u Pagu 500 godina, od 1435. do 1945. i uspostave komunističke vlasti koje tu svetkovinu nije izričito zabranili, ali nisu izdavali dopuštenje da se obavi velebna procesija po čitavom gradu Pagu. Odbijajući izdati odobrenje za procesiju i tako nekoliko puta zaredom, de facto su zabranili i dokinuli štovanje Svetog Trna u Pagu.

Kako je Sveti Trn s autentične Isusove krune dospio u Pag?

Dakle, prema izvornim dokumentima, Sveti Trn donio je 1443. g. fra Ivan Tutnić svojoj sestri, koludrici Mariji na njeno svečano monaško zavjetovanje u paški benediktinski samostan. Napisao je i ispravu o tom daru. Prijepis te isprave iz 1564. g. iz arhiva Marka Laura Ruića s ovjerom javnog bilježnika Benedikta Zorovića otkriva nam niz konkretnih detalja koje darovatelj Svetog Trna fra Ivan Tutnić zahtjeva: na koji način čuvati, štovati relikviju Svetog Trna i izložiti je u liturgijskim slavljima. Naziva ga „prebogoljubni i Presveti Trn neizrecive krune Gospodina našega Isusa Krista koju se za vrijeme Njegove svojevoljne i Presvete muke dostojao nositi i ponizan postao za pobjedu i slavu za nas grešnike. Ta presveta moć Gospodinove trnove krune držala se u Pagu na časnom i presvetom mjestu, ali dalje ne želi držati tajno toliku moć, nego želi istu razglasiti, očitovati i svakomu pokazati, da joj vjerni kršćani dadu dužno poklonstvo, čast i da se to vrši s vrsnom dužnom ljubavi”.  U paškoj ispravi Sveti Trn naziva se i „prebogoljubna uspomena moći”.