Tijelovo se slavi u četvrtak nakon svetkovine Presvetoga Trojstva, a kao svetkovinu uveo ju je papa Urban IV. 1317. godine. 

Ubrzo se na taj dan počela održavati svečana procesija (tijelovska procesija), uz ophodnju po cijelome mjestu.

U procesiji svećenik u monstranci (pokaznici) nosi posvećenu hostiju, dok puk pjeva, moli i nosi cvijeće. Obično se zastane na četiri stajališta (sjenice) na kojima se naviješta evanđelje na četiri strane svijeta i podjeljuje blagoslov s Presvetim.

Proslava Tijelova

Proslava Tijelova počinje u 13. stoljeću, kada se augustinskoj redovnici svetoj Julijani iz samostana kod Liegea u Belgiji, u jednom viđenju punoga mjeseca na mjesecu pokazala mrlja.

Puni je mjesec označavao Crkvu, a mrlja svetkovinu koja Crkvi nedostaje, kojom bi se častio Presveti Oltarski Sakrament.

Sveta Julijana čula je glas s neba koji joj je rekao tri razloga za ustanovljenje blagdana:

1. učvršćivanje vjere u sam Presveti Oltarski Sakrament
2. utvrđivanje vjernika u klanjanju Presvetom Oltarskom Sakramentu
3. javno pružanje zadovoljštine za uvrede nanesene Presvetom Oltarskom Sakramentu

Na zamolbu svete Julijane mjesni biskup Robert de Thorote u svojoj biskupiji uveo je blagdan Presvetoga Tijela i Krvi Kristove, svete Euharistije. Sveta Julijana i njezini suvremenici širili su slavljenje toga blagdana u cijeloj Crkvi.

Sveta Juliana/ Foto: Wikimedia Commons

Drugi događaj koji je snažno utjecao na čašćenje Tijela i Krvi Kristove povezan je uz euharistijsko čudo koje se zbilo 1263. godine u mjestu Bolseni u Italiji.

Tada je jedan svećenik slaveći svetu misu posumnjao u pretvorbu kruha i vina u Isusovo Tijelo i Krv.

Kad je lomio posvećenu hostiju, zapazio je kako iz nje kaplje krv koja se slijevala po oltaru.

Nakon ta dva događaja papa Urban IV. 8. rujna 1264. objavio je bulu kojom ustanovljuje blagdan Tijelova (Euharistije), želeći tu svetkovinu proširiti na cijelu Crkvu, no u tome ga je spriječila brza smrt. Papa Ivan XXII. proširio je blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu u 14. stoljeću.

korporal na koji je potekla Krv u Bolseni, danas se čuva u Orvietu/ Foto: Wikimedia Commons

Euharistijsko čudo u Ludbregu

Događaj sličan onome u Bolseni dogodio se i 1411. godine u Hrvatskoj, u Ludbregu. Tada je svećenik posumnjao u istinitost onoga što se slavi za najvažnijega dijela svete mise – pretvorbe, kada se na svećenikove riječi i djelovanje Duha Svetoga kruh pretvara u Tijelo, a vino u Krv Isusovu.

Zatim je vidio da se u kaležu nalazi prava svježa krv, zbunjen i prestrašen neočekivanim događajem brzo je spremio kalež sa svetom Krvlju iza oltara i završio misu.

Događaj je temeljito ispitivao papa Julije II. (1503-1513.), koji zbog duljine istrage i ispitivanja čudesnih događaja nije uspio završiti istragu, ali je dopustio javno štovanje relikvije, što je potvrdio njegov nasljednik papa Lav X.

Od toga vremena u Ludbreg dolaze vjernici sa svih strana svijeta izraziti svoje štovanje relikviji Predragocjene Krvi Kristove, a posebno svake prve nedjelje u rujnu, kada je središnja godišnja proslava Predragocjene Krvi Kristove.

Relikvija Presvete krvi Isusove u Ludbregu / Foto: Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL

Tijelovo i čuda

Smisao čuda poput onog u Bolseni ili Ludbregu je da nas ojačaju u vjeri u Kristovu stvarnu prisutnost u Presvetom Oltarskom Sakramentu, u svakoj crkvi, u svakom svetohraništu, u svakoj svetoj misi, na svakom oltaru, u rukama svakog svećenika.

U euharistijskim čudima Bog dopušta da vidimo nešto od onoga što se uvijek događa na očima nevidljiv način. 

Smisao slavlja Tijelova je osvješćivanje da je svaka sveta misa najveće čudo na svijetu! Tijelovo je dan za poticanje i jačanje vjere u Kristovu prisutnost u Euharistiji te za pobuđivanje srca na zahvalnost, ljubav i klanjanje Gospodinu koji je htio biti nam tako blizu da postaje naša hrana za život vječni.