Naši su nam kardinali, Vinko i Josip, prije konklave rekli da je zadatak izbornika pronaći onoga kojega je Duh Sveti već odabrao da bude Petrov nasljednik.

Nisu nas razočarali! Ni Duh Sveti nadahnitelj ni kardinali tražitelji.

Ime, geste, prve riječi, životopis, odjeća… sve nam to otkriva jednog cjelovitog čovjeka.

Koje iznenađenje! Nismo niti znali da nam treba jedan Lav, a sad već ne bismo mogli zamisliti Crkvu bez njega.

Odmjerenim gestama i govorom podsjetio nas je na sv. Ivana Pavla II. Izborom imena natjerao nas je da kopamo po povijesti istoimenih predšasnika. Kratko istraživanje vodi nas prema važnim figurama, prvom i posljednjem u nizu Papa istog imena, Lavu Velikom i Lavu XIII.

Prvi je poznat po svojoj borbi za ispovijedanje prave vjere u Isusa, Boga i čovjeka. Povijesno je važan i njegov susret s Atilom i borba za spas rimskoga naroda.

U naše vrijeme treba nam ponovno jedan Lav da obnovi vjeru u božanstvo Isusovo, da povrati osjećaj za svetost i snagu Božju.

Treba nam također jedan Lav da se suprotstavi moćnicima ovoga svijeta i obrani narod koji je ugrožen ratovima i raznim oblicima socijalne nepravde.

Trinaesti Lav poznat je po svom dugom pontifikatu, brojnim spisima, borbi za socijalnu pravdu, promociji nauka sv. Tome Akvinskog i dragoj nam molitvi sv. Mihovilu Arkanđelu. I toga Lava može nasljedovati Lav našega vremena. Želimo mu najprije mnoga ljeta na čelu Crkve. Riječi mir i dijalog ponovio je više puta u svom prvom govoru pa vjerujem da će mu socijalna pravda biti jedan od prioriteta.

Volio bih da ne zaboravi tradiciju crkvenog naučavanja i istaknuto mjesto sv. Tome Akvinskog. Izabran je naš Lav na dan kad se spominjemo ukazanja sv. Mihovila. Molit zajedno s njim da vojskovođa Božji štiti Crkvu od dima Sotonina.

Vidjeli smo da naš dragi Lav nije imitator i da je od prvog dana svoj. To me posebno veseli.

Nakon smrti pape Frane zapisao sam sljedeće: „Imali smo kontemplativnog, karmelskoga papu Ivana Pavla, benediktinskog molitelja i radnika Benedikta, jednostavnog i evanđeoskog Franu, a sad bi bilo lijepo imati jednog Dominika – ne nužno po imenu, ali da po srcu.“

I gle čuda! Izabraše augustinca, a upravo je Dominik izabrao pravilo sv. Augustina za svoj red. Izabraše misionara, a dominikanski red je s tom svrhom ustanovljen. Izabraše kanonista, laureata Sveučilišta sv. Tome, a zaštitnik je crkvenih pravnika dominikanac, Rajmund iz Penjaforta. Izabraše našeg Lava na dan kad Crkva slavi Gospu Pompejsku, Gospu od Ružarija, a dominikanski se red spominje zaštite Blažene Djevice Marije.

Sv. Dominik je u svoje vrijeme molio: Moj Bože, milosrđe moje, što će biti s grešnicima? I u svojoj neumornoj ljubavi umro je od iscrpljenosti navješćujući Evanđelje. Molim se da Lav bude kao Dominik – da neumorno naviješta ljubav Božju svakom čovjeku.

I na kraju, spomenut ćemo se i preminulog svetog oca Franje.

U brojim raspravama o prikladnom nasljedniku uporno su se isticale suprotnosti, liberal i konzervativac.

A Duh nas je Sveti opet iznenadio i dao nam Lava, člana kruga Franjinih bliskih suradnika, redovnika, Latinoamerikanca po državljanstvu, čovjeka koji je svojim životom i svećeničkim služenjem ujedinio dva kontinenta i pridružio im treći. Pristupom evanđeoski jednostavan, a po urođenoj finoći, formaciji i iskustvu građanin svijeta. Može li biti kompletniji čovjek za ovu tešku službu u izazovnim vremenima?

Dok sam večeras sabirao dojmove s Trga sv. Petra, preslušavao govor novog Pape i čitao njegovu biografiju, učinilo mi se da je ovaj čovjek oduvijek s nama, da je Papa već desetljećima.

Možda je to zato što ima osmijeh sv. Ivana Pavla, uglađenost Benedikta i Franine ideje, a vrijeme će pokazati ima li srce u skladu s izabranim imenom.