Svetkovina Božjeg milosrđa najznačajniji je oblik štovanja Božjeg milosrđa prema objavi sv. Faustini Kowalskoj, poljskoj redovnici i mističarki.

Ukupno je pet oblika štovanja, a uz već spomenutu svetkovinu, ostala četiri su: štovanje slike Milosrdnog Isusa, molitva Krunica Božjeg milosrđa, Sat Milosrđa te širenje pobožnosti prema Božjemu milosrđu, donosi Churchpop.

Isusova objava koja se odnosi na svetkovinu Milosrđa najpotpunije je zapisana u Dnevniku sv. Faustine pod brojem 699.:

Kćeri moja, govori cijelomu svijetu o mojemu neshvatljivom milosrđu. Želim da svetkovina Milosrđa bude utočište i zaklon svim dušama… Toga dana bit će otvorene nutrine mojega milosrđa i ja ću izlijevati mora milosti na duše koje se približe izvoru mojega milosrđa. Duša koja se ispovjedi i pričesti dobit će potpuni oprost od grijeha i kazni. Toga su dana otvorene sve rijeke Božjih milosti.

Neka se ne boji približiti k meni niti jedna duša, makar joj grijesi bili poput purpura.

Sestra Faustina Kowalska

Moje je milosrđe tako veliko da kroz čitavu vječnost ostaje neshvatljivo svakom razumu, bilo ljudskom, bilo anđeoskom. Sve što postoji izišlo je iz nutrine moga milosrđa. Svaka će duša u odnosu sa mnom čitavu vječnost razmatrati moju ljubav i milosrđe. Svetkovina Milosrđa izvire iz moje nutrine i želim da se slavi u prvu nedjelju po Uskrsu. Čovječanstvo neće pronaći mira dok se ne obrati izvoru mojega milosrđa. (Dn 699)

Papa Milosrđa

Sveti je otac Ivan Pavao II. htio da druga vazmena nedjelja posebnom pobožnošću bude posvećena spomenu Božjeg milosrđa pa je tu nedjelju nazvao „Nedjeljom Božjega milosrđa“ (Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, dekret Misericors et miserator, 5. svibnja 2000.).

Da bi vjernici snažnom pobožnošću proslavili ovaj blagdan, odredio je da ta nedjelja bude obogaćena potpunim oprostom, donosi portal Božje milosrđe.

papa Ivan Pavao II. u Svetištu Božjeg milosrđa, Krakov, 17. kolovoza 2002. / Foto: bozjemilosrdje.net

Potaknut žarkom željom da u kršćanskomu narodu što više raspiri ove osjećaje pobožnosti prema Božjemu milosrđu, zbog prebogatih duhovnih plodova kojima se iz toga može nadati, na audijenciji 13. lipnja 2002., na kojoj je primio vodstvo Apostolske pokorničarne, udostojao se podijeliti oproste kako slijedi:

Podjeljuje se potpuni oprost, uz uobičajene uvjete (sakramentalna ispovijed, euharistijska pričest i molitva na nakanu svetoga oca) vjerniku koji na drugu vazmenu nedjelju, odnosno nedjelju Božjega milosrđa, u bilo kojoj crkvi ili kapeli, srcem potpuno oslobođenim od privrženosti bilo kakvu, pa i lakomu grijehu, sudjeluje u pobožnostima u čast Božjemu milosrđu ili barem ako pred presvetim sakramentom, javno izloženim ili pohranjenim u svetohraništu, izmoli Očenaš i Vjerovanje te doda pobožni zaziv Milosrdnom Isusu (primjerice; „Isuse, uzdam se u tebe“).

Podjeljuje se djelomični oprost vjerniku koji barem raskajana srca Milosrdnomu Isusu upravi propisno odobrenu molitvu.

Iznimke

Pomorci koji svoj posao obavljaju na neizmjernim morskim prostranstvima; bezbrojna braća koju su ratna pustošenja, politička previranja, surovost mjesta i drugi slični uzroci udaljili od zavičaja; bolesnici i oni koji im pomažu te svi koji iz opravdana razloga ne mogu izići iz svojih kuća ili obavljaju neodgodiv posao na korist zajednice, u nedjelju Božjega milosrđa mogu primiti potpuni oprost ako s potpunim prijezirom prema bilo kakvu grijehu, kao što je prethodno rečeno, i s nakanom da čim uzmognu ispune tri uobičajena uvjeta, pred pobožnom slikom našega Milosrdnog Gospodina Isusa izmole Očenaš i Vjerovanje te dodaju pobožni zaziv Milosrdnom Isusu.

Ako se toga dana ni to ne mogne učiniti, potpuni oprost mogu steći oni koji se u duhu sjedine s onima koji na redovit način izvrše ono što je za oprost propisano te milosrdnomu Bogu prikažu molitvu i trpljenje svojih slabosti te životnih tegoba, s tim da i oni odluče da će čim uzmognu ispuniti tri uvjeta propisana za stjecanje potpunoga oprosta.

Uputa svećenicima

Svećenici koji vrše pastoralnu službu, poglavito župnici, neka na najprikladniji način obavijeste svoje vjernike o ovoj spasonosnoj odredbi Crkve; neka spremna i velikodušna duha saslušaju njihove ispovijedi i u nedjelju Božjega milosrđa, nakon slavlja svete mise, ili Večernje, ili tijekom neke pobožnosti na čast Božjega milosrđa dostojanstveno predvode gore naznačene molitve; najposlije, s obzirom na riječ:

„Blago milosrdnima, oni će zadobiti milosrđe!“ (Mt 5, 7), neka u vjerskoj pouci vjernike ljubazno potaknu da što češće vrše djela ljubavi i milosrđa, slijedeći primjer i zapovijed Krista Isusa, kako je naznačeno u drugoj općoj povlastici Priručnika o oprostima.

Čovječanstvo neće pronaći mira dok se ne obrati izvoru mojega milosrđa.