Kako postupati u vremenima bez misa s narodom?

Sada se događa oblikovanje posebnog zajedništva u kojemu smo pozvani paziti jedni na druge. Svete mise svećenici i nadalje slave u našim crkvama, da bi nam svima donijele snagu i približile nas nebu. Znamo da nema trenutka u danu u kojem se negdje u svijetu ne slavi sveta misa. Duhom se sada povežimo s našim svećenicima, znajući da ne možemo tijelom sudjelovati u misnom slavlju iz jednog jedinog razloga – da bismo čuvali jedni druge. Mi bismo, kao kršćani, trebali prednjačiti u čuvanju odredaba koje će čuvati sve nas. Pozvani smo na odgovornost i suodgovornost. U svim župama se, u redovitim slučajevima, svake nedjelje slavi misa “pro populo”, za sve žive i preminule župljane, a u svetištima za sve žive i preminule hodočasnike. I to je pokazatelj da Crkva trajno živi kao otajstveno Tijelo.

Može li se Saboru predložiti da se hrvatski narod opet povjeri Presvetoj Krvi Kristovoj?

Duša našega naroda tijekom naše povijesti činila je mnoge zavjete i mnoge molitvene pokrete. Posebno su u Domovinskom ratu naše majke, bake i sestre na najrazličitijim mjestima molile zagovor Presvete Djevice. U našoj domovini podignute su i brojne zavjetne kapelice na čast sv. Roka. Na tim i takvim mjestima smo sigurni u moćni zagovor velikih svetaca. Inicijativu Saboru pisanim putem može uputiti i pojedinac ili udruga. Upravo proštenište u Ludbregu jest mjesto na kojem je Sabor izvršio drevni zavjet i sagradio veliko vanjsko svetište.