Ovih dana mnogo sam puta čuo, i od svećenika, izraz sveti Stepinac, sveti Blaženik. Smijemo li koristiti takav pojam prije službene kanonizacije?

Smijemo koristiti taj pojam, ali ne u liturgiji. To je samo naš odnos kada kažemo za nekoga da je sveto živio, i u tom se kontekstu kaže. Sam nuncij, papinski izaslanici pa i sam papa Benedikt XVI. je rekao ako nije Stepinac svetac, tko je onda svetac? To što nije službeno proglašen svetim blaženom Alojziju ništa ne znači, on je pred Bogom svet. Za njegovu kanonizaciju moramo biti strpljivi. Vatikan je država i to je pitanje politike. Mi Hrvati smo malo čudan narod i mislimo ako nismo među prva tri svugdje, kako smo u sportu, onda smo frustrirani. Mali smo brojčano a smatramo da moramo diktirati bilo Katoličke Crkve. Ako Papa procijeni i želi, ono što Isus želi, ekumensko zbližavanje s pravoslavnim svijetom i kamen smo spoticanja, moramo se strpiti.

Stepinac je, reći ću, i ovako i onako pred Bogom svet. Hoće li on biti sada proglašen svetim ili za 100 godina, ili ako uopće ne bude u kalendaru? Nebrojeno je mnoštvo anonimnih svetaca kojih se spominjemo na svetkovinu Svih svetih. Nije bitno da budeš u kalendaru. To je nama ljudima bitno. Bitno je ono što smo pred Bogom. To nam nitko ne može oduzeti.

Dakle, nije nikakav grijeh reći sveti Alojzije. Ne možemo u litanijama moliti sveti Alojzije, to su obrasci. Možemo reći da je Stepinac sveto živio.

Naš svećenik je objavio da na Gospu Lurdsku neće dijeliti sakrament bolesničkog pomazanja za sve koji su u crkvi. Prijašnjih godina govorio je da sami procijenimo jesmo li potrebni tog sakramenta, a sada ga je ukinuo na Dan bolesnika. Je li to u redu? To nam je jedini dan u godini kad možemo na taj sakrament.

Ovo je jako kompleksno pitanje, jednostavno i komplicirano za mene da me ne bi netko krivo shvatio. Mislim da je kolega svećenik ispravno rekao – moraš procijeniti. Ne radi se tu o tome da se dijeli nešto na što imamo pravo. To nije poput 1. svibnja kada se ide jesti grah jer se dijeli. U obrascu obrednika za bolesničko pomazanje piše: „ Predraga braćo, čitamo u Evanđelju kako su bolesnici dolazili gospodinu Isusu moleći za ozdravljenje i kako je Isus mnogo za nas trpio. On je sada nazočan živ među nama koji smo se sabrali u njegovo ime. I nalaže nam po apostolu Jakovu boluje li tko među vama neka dozove starješine Crkve, oni neka mole nad njim, mažući ga uljem u ime Gospodnje, pa će molitva vjere spasiti nemoćnika. Gospodin će ga podići, i ako je što sagriješio, oprostit će mu se…“

Događa se da ljudi imaju krivo poimanje kada je riječ o bolesničkom pomazanju. Htjeli bi da im se podijeli kada im ne treba, a ti isti ne pozivaju svećenika da podijeli bolesničko pomazanje njihovim starim i bolesnim. Puno puta sam znao reći da se pozove svećenik starijim i bolesnim, a odbijali su me uz pojašnjenje da će oni ako im dođe svećenik misliti da budu umrli. Ohrabrujuća je molitva nakon bolesničkog pomazanja: „Izliječi molimo otkupitelju naš milošću Duha Svetoga slabosti ovog bolesnika, iscijeli njegove rane, otpusti mu grijehe i odagnaj od njega sve boli duše i tijela te mu milosrdno povrati potpuno zdravlje, iznutra i izvana, da ozdravi s pomoću tvoga milosrđa i oporavi se za prijašnje dužnosti.“

Nemojte izbjegavati taj sakrament kad je on zaista potreban. Svjedočio sam čudima nakon što su bolesnici primili ovaj sakrament. Nakon njega su se pridigli. Čuda se događaju i mi molimo za ozdravljenje. Ako netko nije bolestan ne treba sakrament bolesničkog pomazanja jer na njega ima pravo. Sakrament se ne prima unaprijed kao preventiva.

Ako na primjer trudnica prije poroda traži bolesničko pomazanje ili ako je netko pred teškom operacijom, to je ispravno kada se radi o životnoj opasnosti. Trudnica, pogotovo ako je imala komplikacije u trudnoći, ići će opuštenije roditi. Kada je rizik u pitanju, preporuča se bolesničko pomazanje.