O. Ante Antić više-manje je bolovao čitavog života, a zbog bolesti zamalo nije bio odbijen od novicijata. Posljednjih desetak godina bio je teški bolesnik, naročito u zadnje dvije godine kad je neprestano visio između života i smrti. Neko vrijeme proveo je na Rebru radi dijagnoze i liječenja. Bolovao je na plućima i srcu. Na bolesti ili iznemoglost nije se nikada nikome tužio. Smatrao je to voljom Božjom i njoj se dragovoljno podložio.
Posljednji njegovi časovi – Svijeća njegova zemaljskoga života vidno je počela gasnuti. Posljednju svetu misu u našoj kućnoj kapeli prikazao je 11. siječnja 1965. – sedendo. Zatražena je dozvola od Svete kongregacije redovnika da može misiti u svojoj sobici. I to je dobiveno. Prvu misu u svojoj sobici, i posljednju u svom životu, prikazao je 29. siječnja. Više nije mogao radi visoke temperature, koja ga nije pustila sve do njegove smrti.
Svetu Pričest tražio je i primao svaki dan kad ne bi mogao celebrirati. Napomenimo i to da se naš Pokojnik ispovijedao svaku večer.
Pokojnog fra Antu za mnogo godina liječio je dr. Pavao Sokolić i dr. Neven Jelavić. Ovaj posljednji pregledao ga je 12. veljače i izjavio da mu je srce toliko oslabilo te se čudi da još živi. Bolesnika smo već neprekidno čuvali, a nakon ovakve izjave njegova liječnika bili smo još budniji. U dogovoru s braćom u samostanu i s mnp. o. Provincijalom, koji je prije par dana stigao iz Splita, ponudio sam bolesniku sakramente umirućih. To je bilo 13. veljače. Naravno, odmah je pristao. Za ovaj sveti čin skupila su se sva braća u njegovu sobu. Mnp. o. Provincijal je rekao da mu ja podijelim svete sakramente.
Foto: Franjevci Split
Netom je bolesnik vidio svu braću oko sebe, glasno – bez imalo uzbuđenja – zamolio je oproštenje mnp. o. Provincijala, o. Gvardijana, prisutne i odsutne braće za svoje nedostatke, propuste, greške… I – na čuđenje svih prisutnih – učinio je javnu ispovijed te zatražio od mnp. o. Provincijala da mu podijeli sv. odrješenje. Provincijal je to učinio.
Sasvim je razumljivo da su sva braća na ovaj njegov svetački gest ostala zadivljena i silno uzbuđena. Nije stao nitko, a da nije prosuzio.
Naš pokojnik u toj prigodi uputio je par dirljivih riječi Braći, da budu vjerni svojim redovničkim i svećeničkim dužnostima, a starješinama je poručio da ljube svoje podložnike. To je bilo 13. veljače izjutra. Njegova se smrt očekivala svakim časom, a on je ipak produžio sve do 4. ožujka, dok ga nije slomila visoka temperatura. U tom času opet se sva samostanska obitelj našla oko njegova kreveta. Molio sam sve molitve umirućih. Točno u 12,30 prestao je disati naš dobri fra Ante. Braća u samostanu, a i drugi koji su dolazili s njim u vezu, znajući za njegovo bolesno stanje, divili su se njegovu mnogostruku radu. Osobito je bio neumoran u podjeljivanju sakramenta svete ispovijedi.
O. Ante Antić / Foto: Franjevci Split
Njega se nije moglo naći skrštenih ruku: razgovara, poučava, tješi, sokoli, piše pisma, prevodi članke, knjige, propovijeda, drži duhovne vježbe, egzorte, podjeljuje sakramente; bogoslovima predaje i njih vodi. Ako nije u crkvi na radu, onda je u kućnoj kapeli ili sobi. Bila je to velika rijetkost da ga se nađe sama, osim da je već satrven od bolesti. Ne zna se da je nekog odbio ili manje uljudno primio.
Njegovo dobro srce bilo je uvijek i svakome otvoreno.
Znali smo da je naš o. Ante poštivan i cijenjen od mnogih vjernika, redovnika, redovnica, svećenika pa i istih prelata. Čuli smo sto puta kako ga toliki blagoslivljaju kad izlaze iz njegove sobe čuli smo i kako ga vjernici nazivaju ”sveti Ante”. Na svoje oči smo gledali kako vjernici idu k njemu s više pažnje i želje negoli to čine najbolja djeca kad dolaze pred svoje roditelje. Ipak, nismo se nadali da će na glas njegove blažene smrti tolika masa vjernika i klera doći da ga vide, pomole se za njegovu dušu i sebe preporuče u njegov zagovor. To je bilo pravo hodočašće u našu kapelu, gdje je bio mrtav izložen. Njegovo mrtvo tijelo na krevetu smo fotografirali i prenijeli u samostansku kapelu.
Na prijedlog o. Silvestra, župnika postavili smo uz odar ”Spomen knjigu”, da bi vjernici zabilježili svoje uspomene na dragog pokojnika. Netom kada je bio izložen u kapeli, počeše dolaziti njegovi znanci, prijatelji ili bolje rečeno njegova duhovna djeca, da ga vide posljednji put. Od svećenika i redovnika prvi je stigao mnp. o. Damjan Damjanić, provincijal prov. Sv. Ćirila i Metoda, pomolio se za pokojnika i rekao mi:
”Oče gvardijane, gaudeamus in Domino omnes!” Pokojnik je ponos vaše Provincije, cijelog franjevačkog Reda, i našega hrvatskoga naroda! Radujmo se svi u Gospodinu!”
Istu večer smo odslužili misu za pokojnika. U ”Spomen knjigu” upisali su mnogi vjernici svoje uspomene na pokojnika. Mnogi zapisi su upravo dirljivi. Očituju kako je Gospodin preko našeg oca fra Ante dušama obilato dijelio svoje milosti i darove. Bilo je ganutljivo promatrati s kolikim pijetetom pristupaju vjernici k njegovu mrtvom tijelu, da ga vide, dotaknu se rukama ili krunicom njegova lijesa i ponesu koji cvijet ili zeleni list iz njegove blizine. Ovakvi prizori ne dadu se tako često vidjeti.
O. Ante Antić / Foto: Franjevci Split
U ponedjeljak 8. ožujka izjutra preuzv. dr. Frane Franić, splitski biskup, drži svečani pontifikalni ”Requiem praesente oadavere” u kapeli. Poslije sv. Mise mnp. o. Provincijal iz Splita drži govor o pokojniku. Malo zatim pokojnikovo tijelo prevezeno je u mrtvačnicu na Mirogoj. Tijelo je izvezeno iz našeg samostana, ali nadamo se i nastojat ćemo, uz Božju pomoć, da njegov divni duh ostane trajno u ovom ambijentu. U četiri sata popodne (8. ožujka), prije nego će ponijeti njegovo tijelo na ukop, pred velikim mnoštvom svijeta o pokojniku je govorio o. Ivan Kozelj, DI. Odlični govornik iznio je razloge zašto su se vjernici okupili i tražili dodir sa o. Antićem.
Sprovod je vodio preuzv. Franjo Kuharić, zagrebački pomoćni biskup, a prisutni su bili biskupi: dr. Smiljan Čekada i dr. Frano Franić. U sprovodu su asistirali o. Gvardijani: Efrem Kujundžić, gvardijan s Kaptola, Vinko Pehar, gvardijan na Sv. Duhu, Franjo Kovačević, prior u Maksimiru i Stanko Burčić, župnik sa Ksavera. U sprovodu su zapaženi mnp. o. Provincijali: o. Lovrić iz Splita, o. Damjan Damjanović, Kaptol, o. Nikola Žugaj, o. Alojzije Novak, o. Anđelko Fazinić, o. Ivan Fuček, DI. Provincijala iz Sarajeva zastupao je o. Lujo Zloušić, a provincijala iz Zadra o. Benedikt Tulić.
Njegovo duhovno izgrađena osoba, njegova čista franjevačka duša, njegovo očinsko srce ih je privlačilo… Govor je saslušan izvanrednom pažnjom. Računa se da je na sprovodu bilo više tisuća duša.O. Ante Antić / Foto: Franjevci Split
Zbor franjevačkih bogoslova, pod vodstvom o. Zorislava Lajoša, divno je otpjevao ”O sanctissima anima” pred samom mrtvačnicom. Nakon što je tijelo spušteno u grob o. Ćiro Markoč oprostio se sa našim uzornim Bratom u ime Provincijala.
Bilo je jako dirljivo kad je masa svijeta spontano zapjevala ”Tebe Boga hvalimo”. To je bila zahvala Svevišnjemu na daru koji nam je poklonio u svetačkom liku O. Antića. Lijepo kaže psalmist: ”Dragocjena je u očima Gospodnjim smrt pravednika njegovih” (Ps. 115,5).
Foto: Franjevci Split
Odlazeći pobožni svijet od groba na razne je načine evocirao uspomene na dragog pokojnika. Čulo se kako je netko govorio: Živio je trajno u Božjoj prisutnosti! – Imao je Jobovu strpljivost – znao je utješiti dušu kako malo tko! – nigdje nije tražio svoju osobu! – živio je jedino za Boga i duše! – živio je svetački… Blago njemu!