Jutro nakon što je izabran za Papu, Lav XIV. slavio je misu s kardinalima u Sikstinskoj kapeli, podsjetivši ih da su „pozvani svjedočiti radosnu vjeru u Isusa Spasitelja“.
„Pozvani smo svjedočiti radosnu vjeru u Isusa Spasitelja…“
Iskren je to poziv Svetog Oca tijekom euharistijskog slavlja u petak 9. svibnja s kardinalima izbornicima i drugima prisutnima u Rimu, na mjestu gdje je nekoliko sati ranije izabran za 267. rimskog biskupa.
U homiliji je pozvao na njegovanje osobnog odnosa s Kristom, ističući da bez vere život nema smisla.
Homiliju je novi Papa započeo na engleskom jeziku s nekoliko riječi kojim je kardinalima zahvalio što su ga izabrali.
„Želim ponoviti riječi otpjevnog psalma: ‚Pjevate Gospodinu pjesmu novu, jer učini djela čudesna‘ – uistinu, ne samo meni nego svima nama.
„Moja braćo kardinali, dok ovoga jutra slavimo, pozivam vas da mislite o čudesima koja Gospodin učini, o blagoslovima koje nastavlja izlijevati na nas kroz Petrovu službu.“
„Pozvali ste me da nosim taj križ i to poslanje te znam da mogu računati na svakoga od vas da hodate sa mnom, dok nastavljamo kao Crkva, kao zajednica Isusovih prijatelja, kao vjernici, naviještati Radosnu vijest, naviještati Evanđelje“, rekao je.

prva misa Lava XIV. kao Pape u Sikstinskoj kapeli / Foto: Vatican Media/Simone Risoluti/REUTERS
Krist nam je pokazao ljudsku svetost
Papa se potom u homiliji, koju je nastavio na talijanskom jeziku, usredotočio na sv. Petra, prvog Papu, podsjećajući na njegove riječi iz Evanđelja po Mateju: „Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga“ (16, 16), koje sažimaju „baštinu koju Crkva već dvije tisuće godina, po apostolskom nasljeđu, čuva, produbljuje i prenosi“.
„Isus je Krist, Sin Boga živoga, to jest jedini Spasitelj i objavitelj Očeva lica“, dodao je.
„U Njemu se Bog, da bi se približio i učinio pristupačnim ljudima, objavio nama u povjerenju djetetova pogleda, u živahnosti mladenačkog uma, u zrelim crtama odrasloga čovjeka, da bi se naposljetku ukazao svojima, nakon uskrsnuća, u svome slavnomu tijelu.“
„Tako nam je“, nastavio je Lav XIV., „pokazao uzor svete čovječnosti koji svi možemo nasljedovati, zajedno s obećanjem vječnoga odredišta koje nadilazi sve naše granice i sposobnosti.“
Dar i put
Papa je primijetio da „Petar u svom odgovoru obuhvaća oboje: Božji dar i put kojim se taj dar prihvaća da bi nas preobrazio“. To su dva nerazdvojiva vidika spasenja povjerena Crkvi za dobro čovječanstva.
„Povjerene su nama“, istaknuo je Sveti Otac, „koje je On izabrao još prije nego što smo oblikovani u majčinoj utrobi, preporođene u vodi krštenja i, unatoč našim ograničenjima i bez naše zasluge, dovedene ovdje i odavde poslane da se Evanđelje naviješta svakom stvorenju.“
Pozvao me da budem njegov vjerni upravitelj
Novi je Papa naglasio da ga je Bog pozvao glasovima kardinala da naslijedi Apostolskog Prvaka: „Bog mi povjerava ovo blago da, uz Njegovu pomoć, budem njegov vjerni upravitelj, na dobro cijeloga otajstvenog Tijela Crkve; da bi ona sve više bila Grad na gori, arka spasenja koja plovi valovima povijesti, svjetionik koji osvjetljava noći svijeta.“
Da, Petar je ispovjedio svoju vjeru u odgovoru na specifično pitanje: „Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?“, nastavio je Papa.
„To nije nevažno pitanje, naprotiv, ono se odnosi na važan aspekt našeg poslanja: stvarnost u kojoj živimo, sa svim njezinim ograničenjima i mogućnostima, njezinim pitanjima i uvjerenjima.“
Dva različita stava
„Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?“, ponovio je primijetivši da bismo razmatrajući taj prizor mogli zamijetiti „dva moguća odgovora na to pitanje, koja ujedno prikazuju dva različita stava“.
Prvi je odgovor svijeta „koji Isusa smatra potpuno nevažnim, eventualno zanimljivom osobom koja svojim neobičnim govorom i djelima izaziva čuđenje“, ali ne prihvaća njegove moralne zahtjeve koji mu smetaju.
Drugi odgovor je onaj običnih ljudi za koje Isus nije varalica nego pravedan i hrabar čovjek. „Ali ga vide samo kao čovjeka, pa ga u trenutku opasnosti, tijekom Muke, i oni napuštaju i odlaze razočarani.“
„Zapanjuje“, rekao je Sveti Otac, „koliko su ta dva stava aktualna. Oni odražavaju misli koje bismo lako mogli čuti i danas – možda u drukčijem jeziku, ali u suštini iste – iz usta mnogih ljudi našega vremena.“

papa Lav XIV. slavio prvu misu s kardinalima u Sikstinskoj kapeli / Foto: Vatican Media/Simone Risoluti/REUTERS
Misijsko djelovanje potrebno ondje gdje nije lako svjedočiti
„Ni danas nije rijetkost da se kršćanska vjera smatra nečim apsurdnim, nečim za slabe i neinteligentne ljude; u okružjima gdje se prednost daje sigurnostima poput tehnologije, novca, uspjeha, moći, užitka“, upozorio je.
„To su sredine u kojima nije lako svjedočiti i naviještati Evanđelje i u kojima se vjernike ismijava, progoni, prezire ili, u najboljem slučaju, tolerira i sažalijeva.“
No, to je ujedno prilika upravo jer su to mjesta gdje je poslanje misija urgentno.
Bez vjere život nema smisla
„Nedostatak vjere“, istaknuo je papa Lav, „često vodi u drame poput gubitka smisla života, zaborava milosrđa, kršenja ljudskog dostojanstva u njegovim najdramatičnijim oblicima, krize obitelji i brojnih drugih rana koje duboko pogađaju naše društvo.“
Ni danas, nastavio je, „ne nedostaje sredina u kojima se Isusa, iako ga se cijeni kao čovjeka, svodi na nekakvog karizmatičnog vođu ili nadčovjeka“.
To je prisutno i među mnogim krštenicima koji tako praktički žive u ateizmu, upozorio je.
Imajući to na umu, Papa je kardinalima rekao da je to svijet koji im je povjeren, u kojemu su, kako je često učio papa Franjo „pozvani svjedočiti radosnu vjeru u Isusa Spasitelja“.
Stoga je i za nas ključno ponoviti: „Ti si Krist, Sin Boga živoga“ (Mt 16,16).
Svakodnevni put obraćenja
Ključno je, napomenuo je, to ponajprije činiti u osobnom odnosu s Njime, svakodnevno se obraćajući, a zatim i kao Crkva.
„To prije svega kažem sebi, kao nasljedniku Petra, na početku svoga poslanja biskupa Crkve u Rimu, pozvane da predsjeda u ljubavi sveopćoj Crkvi, prema poznatoj izreci sv. Ignacija Antiohijskog:
‚Tada ću biti istinski učenik Isusa Krista, kad svijet više ne bude vidio moje tijelo.‘
Nestati da bi ostao Krist
Mislio je na to da će ga zvijeri proždrijeti u areni – i tako je i bilo – no njegove riječi općenitije upućuju na neizbježnu obvezu svakoga tko u Crkvi vrši službu autoriteta:
nestati da bi ostao Krist, umanjiti se da bi On bio poznat i proslavljen, dati se do kraja kako nikomu ne bi nedostajala prilika da Ga upozna i zavoli.
Papa Lav XIV. zaključio je homiliju molitvom: „Bog mi dao tu milost, danas i zauvijek, uz pomoć preblage zagovorne molitve Marije, Majke Crkve.“

papa Lav XIV. slavio prvu misu s kardinalima u Sikstinskoj kapeli / Foto: Vatican Media/Simone Risoluti/REUTERS
Cijelu Papinu homiliju pročitajte na stranici IKA-e.