Istočne crkve slijede julijanski kalendar, što znači da Uskrs 2024. pada 5. svibnja. Sljedeće godine katolički i pravoslavni Uskrs padat će na isti dan. Doznajte što se ovih dana događa u Svetoj zemlji.
Za razliku od Katoličke crkve, koja početak korizme obilježava snažnim pozivom na pokoru koju simbolizira Pepelnica, pravoslavne crkve nemaju posebna slavlja kojima započinju ovo pokorničko razdoblje, donosi CNA.
Najizrazitija je proslava korizme u Armenskoj pravoslavnoj crkvi, koja je slavila svoju službu “Yeregoyana” (večernju molitvu) održala u subotu, 16. ožujka u armenskoj katedrali svetog Jakova u Jeruzalemu. Svi oltari i neke ikone bili su prekriveni ljubičastim zastorima, bojama korizme.
Pravoslavne crkve u korizmi posebno ističu post kao primarni alat “očišćenja”. Gotovo sve srijede i petci u godini posvećeni su postu.
Za razliku od Katoličke crkve, koja početak korizme obilježava snažnim pozivom na pokoru koju simbolizira Pepelnica, pravoslavne crkve nemaju posebna slavlja kojima započinju ovo pokorničko razdoblje
Primjerice, u Koptskoj pravoslavnoj crkvi posti se i do više od 200 dana godišnje. To je ujedno i jedina crkva u kojoj korizma traje 55 dana (počela je u ponedjeljak, 11. ožujka, a uključuje i Veliki tjedan). Otac Antonious Al Orshalemy, koptski arhimandrit (nadbiskup) Jeruzalema, objasnio je “Poštujemo potpuni post od ponoći do 15 sati. Ne možemo jesti meso i životinjske proizvode; riba je dopuštena samo određenim danima. Cilj je vratiti se u stanje čovječanstva prije istočnog grijeha, kada su jeli samo plodove iz vrta. Sposobnost kontroliranja unosa hrane pomaže u upravljanju strastima i u tome da postanemo duhovniji”, rekao je. Post se prekida samo subotom i nedjeljom, na spomendan Uskrsnuća.
U nedjelju, 17. ožujka, uoči korizme, Sirijska pravoslavna crkva proslavila je poseban obred posvećen oprostu (slična se ceremonija održava u grčkoj pravoslavnoj tradiciji na isti dan, nazvana “Nedjelja oproštenja”).
U svim kršćanskim tradicijama korizma slijedi specifičan molitveni itinerarij, naglašavajući pojedine epizode ili likove iz Evanđelja i intenzivnu molitvu psalama. U sirijsko-katoličkoj tradiciji korizma je osobito vođena riječima proroka i crkvenih otaca. Svaki dan u podne — u trenutku kada se prekida apsolutni post — u crkvi se održava posebna molitva tijekom koje se sudionici naklone 40 puta.
Pravoslavne crkve u korizmi posebno ističu post kao primarni alat ‘očišćenja’. Gotovo sve srijede i petci u godini posvećeni su postu.
Grčki su pravoslavci slavili “nedjelju (trijumfa) pravoslavlja”. Ovdje se radi o pobjedi prave vjere, a posebno se ističe pobjeda nad ikonoklazmom, odlukom Sedmog ekumenskog sabora. Služba je uspomena na restauraciju ikona za upotrebu u službama i privatnom pobožnom životu kršćana.
Također za grčku pravoslavnu tradiciju, obilježavanje Velike korizme karakterizira suzdržavanje od mnogih namirnica – osobito mesa i mliječnih proizvoda, ribe, vina i ulja, pojačana privatna i javna molitva i milostinja. Subotom i nedjeljom zabranjen je strogi post. Post je usko povezan s molitvom, toliko da su oci pravoslavne crkve post bez molitve nazivali “postom demona” budući da ne jedu, ali se ni ne mole.
Velika korizma i Veliki tjedan kulminiraju obredom svetog svjetla (poznatog i kao Sveti oganj), koji se slavi u Svetom grobu u Jeruzalemu. Sveti oganj je ceremonija kojoj obično prisustvuju svi kršćani u Jeruzalemu, bez obzira na denominaciju, i jedan je od najkarakterističnijih i najpoznatijih događaja u Svetom gradu.
Prema grčkoj pravoslavnoj tradiciji, Sveti oganj je čudo koje se događa svake godine, dan prije Uskrsa, a datira još iz četvrtog stoljeća. Svake godine, u podne, jeruzalemski patrijarh stoji sam i u tami unutar Kristova groba, izgovarajući određenu molitvu, sve dok se Sveta vatra ne spusti i spontano zapali svjetiljku od maslinova ulja koju drži patrijarh. Prije ulaska ga pregledaju izraelske vlasti kako bi dokazale da nema tehnička sredstva za paljenje vatre.