Budi dio naše mreže

Maksimilijan Kolbe – apostol Bezgrešne

Sveti Maksimilijan Kolbe rođen je 7. siječnja 1894. u mjestu Zdunska Wola u Poljskoj kao sin pobožnih roditelja Julija Kolbea i Marije Dabrowske. Krsno ime mu je Rajmund, a ime Maksimilijan dobio je kao redovnik, franjevac konventualac.

/ bg

Vjera pomiješana s patriotizmom i pobožnošću prema Blaženoj Djevici Mariji u to doba još teče venama poljskog naroda, te duboko obilježava svakog Poljaka kao što je u svoje vrijeme obilježavala i obitelj Kolbe. Franjo je bio najstariji sin, Rajmund je drugi, a Josip treći sin. Potom će doći Valentin i Antun, koji će umrijeti u nježnoj dobi. Rajmund je bio živ i okretan dječačić. No od tri sina bio je roditeljima najposlušniji.

U ranom djetinjstvu Rajmundu se ukazala Djevica Marija s dvjema krunama u ruci: bijelom i crvenom. Zapitala ga je koju želi. Izabrao je obje. Značile su čistoću i mučeništvo.

 

Sveti Maksimilijan Kolbe / Foto: vojska-bezgresne.com

U 13. godini stupio je u sjemenište. Nakon što ga je završio, 1911. godine je položio privremene redovničke zavjete, uzevši redovničko ime Maksimilijan. Poslan je na studije u Rim 1912. godine. 1914. godine daje stalne redovničke zavjete, uzevši uz ime Maksimilijan još i ime “Marija”, u znak osobite privrženosti Svetoj Bogorodici. 1915. godine doktorira iz filozofije na Papinskom sveučilištu Gregoriana. Godine 1917., godinu dana prije no što će biti zaređen za svećenika, zajedno sa skupinom fratara osniva Vojsku Bezgrešne (Militia Immaculatae M.I.), odnosno poseban marijanski i misionarski pokret kojemu je cilj, pod zaštitom Djevice Marije, moliti i izmoliti obraćenje grešnika.

U ljeto 1919. o. Kolbe vraća se u Poljsku – u Krakow. Ovdje ga, unatoč osjetljiva zdravlja (imao je samo jednu plućnu polovicu koja nije bila posve zdrava), ljubav potiče na naglo širenje apostolskoga rada: poučava povijest Crkve na teološkoj bogosloviji u Krakowu, ispovijeda, odlazi propovijedati u obližnja sela te posvuda utemeljuje ogranke Vojske Bezgrešne. U trenutku teške gospodarske krize, kada su ostale novine prestale izlaziti, o. Kolbe pokreće reviju nazvanu Vitez Bezgrješne; skromnu u svojoj tiskarskoj opremi, ali zato bogatu katehetskim sadržajem. Revija nailazi na dobar prijam, te se naklada postupno povećava. O. Kolbe nabavlja stari tiskarski stroj sam bivajući i novinar i tiskar. Privučeni njegovim apostolskim žarom, uskoro mu se pridružuju brojni mladi koji mu se žele priključiti u marijanskome apostolatu putem tiska, posvećujući se Bogu redovničkim zavjetima.

U travnju 1930. godine s četvoricom braće iskrcava se u Japanu, gdje počinje šest godina iscrpljujućeg apostolata. Premda nije govorio japanski, u samo mjesec dana nakon njegova dolaska ostvaruje se nemoguće. Izlazi prvi broj Viteza Bezgrešne tiskanog na japanskom jeziku u 10 tisuća primjeraka. U Japanu je otac Maksimilijan utemeljio i “Mugenzai no Sono” – Grad Bezgrešne.

Svetom Maksimilijanu Mariji Kolbeu divili su se kršćani i nekršćani, ne samo zbog njegove svetosti, već i radi njegove oštroumnosti i velikih organizacijskih i tiskarsko – izdavačkih sposobnosti, stavljenih u službu Bezgrešne kako bi sve ljude priveo k Srcu Isusovu.

Kolbe je bio čovjek vrlo široke kulture: doktor filozofije i teologije, projektant svemirskog vozila, profesor crkvene povijesti u Krakowu, te autor brojnih članaka koji otkrivaju njegovo strastveno i mnogostruko zanimanje za čitavo čovječanstvo i njegove probleme. Između ostaloga, otac Kolbe se može smatrati pravim početnikom ekumenizma, zahvaljujući svojim srdačnim odnosima sa Židovima, budistima, i nevjernicima.

Poslije njemačke i sovjetske okupacije Poljske, Kolbe biva uhapšen, a potom 28. svibnja 1941. odveden u logor Auschwitz, gdje je, kao i mnogi drugi logoraši, bio izvrgnut strašnim mučenjima i ponižavanjima. Krajem srpnja iste godine iz logora su pobjegli neki zarobljenici, te je zapovjednik logora odredio da će zbog tog čina desetorica umrijeti izgladnjivanjem do smrti u „bunkeru gladi“. Među njima je bio jedan mladi narednik Franciszek Gajownieczek, koji je molio za milost, jer ima ženu i djecu. To je dirnulo svetog Maksimilijana, te je istupio iz redova i ponudio se da njega pošalju u bunker smrti umjesto odabranog logoraša. Njegov su prijedlog prihvatili i odveden je s izdvojenom devetoricom. Nakon tri tjedna prisilnog gladovanja i nakon što su svi ostali jedan za drugim umrli, a on ostao sam, ubijen je injekcijom karbolne kiseline 14. kolovoza 1941. god. Idućeg je dana – na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo – njegovo tijelo spaljeno u logorskom krematoriju.

Papa Pavao VI. proglasio ga je blaženim 1971. godine, a papa Ivan Pavao II. svetim 1982. Štuje se kao zaštitnik političkih i drugih zatvorenika, ovisnika o drogama, dobrovoljnih darivatelja krvi, obitelji, novinara, pokreta za život itd.

Sveti Maksimilijan, osnivač Vojske Bezgrešne, ističe cilj ove marijanske udruge, a to je zazuzimanje za obraćenje svih grešnika. U konačnici, ona teži k posvećenju svih pod zaštitom i pod zagovorom Bezgrešne Marije.

Vojska Bezgrešna ima svoj znak, „municiju“, kako ju naziva Maksimilijan Kolbe. To je Čudotvorna medaljica. Mnogobrojne milosti Marija je posredovala onima koji su je s vjerom nosili.

Čudotvorna medaljica / Foto: vojska-bezgresne.com

Udruga Vojska Bezgrešne prisutna je na svim kontinentima te u gotovo svim narodima svijeta. Mogu joj pristupiti sve kategorije vjernikâ: svećenici, redovnici, laici; muškarci i žene, djeca, odrasli, starci, zdravi i bolesni; kršćani predani kontemplaciji, kao i oni posvećeni djelovanju (akciji).

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja