Zavjetno hodočašće „Marijanski zavjet za Domovinu“ završilo je u srijedu 27. kolovoza zahvalnim euharistijskim slavljem koje je u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku predvodio predsjednik i duhovnik Udruge “Bratovština Marijanski zavjet za Domovinu” p. Ivan Ike Madurić.
Posljednjeg 75. dana hodočašćenja kroz Hrvatsku i dio Bosne i Hercegovine hodočašće je oko podne stiglo do križa na Srđu poviše Dubrovnika. Do katedrale su hodočasnici došli u procesiji iz crkve Svetog Križa u Gružu, a na početku procesije nošene su moći bl. Alojzija Stepinca koje su bile s hodočasnicima tijekom svih 1750 km ovogodišnjeg hodočašća. Procesiji su se pridružili i Dubrovački trombunjeri i domaći vjernici, a preko Straduna su prošli pjevajući marijanske pjesme.
Na spomendan sv. Monike p. Mandurić je u propovijedi govorio o nekim naglascima iz njezina života te majčinsku ljubav usporedio s Božjom. „Velika je milost spoznati i razmišljati o tome koliko majka može ljubiti svoje dijete. I koliko za njega može živjeti, koliko u njega može vjerovati čak i onda kad se u njega duboko razočara, koliko zna ostati vjerna.
To što vidimo u majčinoj ljubavi je samo jedna slika istinske Božje ljubavi. Onako kako najvjernija majka čeka i traži svoje dijete i oprašta mu, to je samo blaga slika one silne Božje ljubavi prema nama grešnicima.“
To što vidimo u majčinoj ljubavi je samo jedna slika istinske Božje ljubavi
Govorio je o tome kako je sv. Monika molila za svog sina Augustina te naveo primjer majke bl. Alojzija Stepinca koja je neprestano molila i postila za njega i to činila sve više i više. Istaknuo je kako je molitva važna i djelotvorna, čak i onda kada se plodovi ne vide.
Predvoditelj slavlja je također govorio o nakanama na koje vjernici mole uključujući molbe za domovinu te tumačeći evanđeoski ulomak kazao je kako Isus kori neautentične i licemjerne osobe bez svjedočkog života poniznosti i zagledanosti u Gospodina, pune sebeljublja. Sveci su se toga bojali i čuvali se toga.
Govoreći o upravo završenom 11. “Marijanskom zavjetu za Domovinu” u kojem je sudjelovalo jako puno branitelja, p. Mandurić je kazao kako su branitelji srčano išli braniti domovinu i kako tu nije moglo biti licemjerja. „Kad ideš poginuti za svoju domovinu, to ne može biti licemjerje. I kad vidimo da stvari nisu postale onakve kakve bi trebale biti, onda nije odgovor pobjeći, razočarati se, zaključiti da nije vrijedilo“, kazao je propovjednik dodajući da su to mogle učiniti i majke sv. Augustina i bl. Alojzija i mnogi drugi te je skrenuo pozornost na drugačiju perspektivu.
„Gospodin hoće više nego što ti hoćeš – da tvoj narod bude pobožan, da tvoj narod bude autentični svjedok vjere, da se On po tvojem narodu proslavlja“, ustvrdio je p. Mandurić te zaključio mislima o povezanosti branitelja i mladih tijekom ovog jedinstvenog hodočašća.
Kad ideš poginuti za svoju domovinu, to ne može biti licemjerje
Nakon mise okupljeni su izmolili molitvu za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca te iskazivali čašćenje moćima blaženika. Katedralni župnik don Marin Lučić otvorio je i katedralni Moćnik te su se hodočasnici mogli pomoliti i pred moćima brojnih svetaca koje se u njemu čuvaju.
U pinakoteci Biskupske palače bio je priređen domjenak za hodočasnike kojima se pridružio i pozdravio ih i dubrovački biskup Roko Glasnović.
U crkvama su hodočasnici izlagali moći bl. Stepinca koje su na ovaj način došle do brojnih vjernika
Na područje Dubrovačke biskupije hodočašće je stiglo u nedjelju 24. kolovoza te je tijekom četiri dana prolazilo brdskim predjelima kao i uhodanim putevima, a usput su ih dočekivali vjernici s okrepom. U crkvama su hodočasnici izlagali moći bl. Stepinca koje su na ovaj način došle do brojnih vjernika, a večernje mise i noćni odmor pružile su im župe u Slanom, Orašcu i Rožatu.
Jedanaesto hodočašće “Marijanski zavjet za Domovinu” krenulo je 14. lipnja iz Osijeka i nakon 75 dana stiglo je do posljednje postaje. Uz glavnu rutu vjernici su sudjelovali u hodočašću putem priključnih ruta. Jedna priključna ruta spontano je organizirana iz Konavala, a u njoj je sudjelovala skupina vjernika.
Relikvije bl. Alojzija Stepinca koje se nošene na hodočašću, za ovu prigodu je dao izraditi i velikodušno ih je ustupio hodočasnicima zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša, a 5. lipnja preuzeo ih je predsjednik i duhovnik bratovštine p. Mandurić.
Svjedočanstvo hodočasnice
U objavi na Facebook profilu Marijanskog zavjeta za Domovinu jedna je hodočasnica podijelila svoje dojmove s hodočašća. „Na hodočašće sam krenula bez velikih očekivanja, u nepoznato. Puna strahova i upitnika što me čeka. A dobila sam više nego što sam mogla zamisliti – odgovore, ljubav, mir“, napisala je.
Na hodočašće sam krenula bez velikih očekivanja, a dobila sam više nego što sam mogla zamisliti
Svako je mjesto ostavilo svoj trag na sudionicima hodočašća – u gostoprimstvu, toplini, molitvi i susretima s ljudima koji su ih nesebično primali.
U svemu tome Bog je bio prisutan. Bog je bio „u svakom osmijehu koji smo primili. U svakom gostoprimstvu koje nam je darovano. U zahvalnosti koju smo nosili u srcima. Bio je u pričama mještana koje smo slušali, u razgovorima nas mladih s braniteljima – u njihovim svjedočanstvima, u smijehu, u molitvi i pjesmi.“